Činjenica da je ponedjeljak, kao ni prije dvije godine, nije spriječila da popularna metal atrakcija zvana Sabaton privuče publiku iz regije. Ovog puta bio je to veći zalogaj od Tvornice: mala dvorana Doma sportova.

Čitava večer najavljivana je kao spektakl. O koncertu se priča još od prvih najawa: "Jel' ideš na Sabaton i Accept?" "E, Accept predgrupa Sabatonu, šta kažeš?"

Da, da. Accept predgrupa Sabatonu. Desert prije glavnog jela.

Prvo je krenulo s Twilight Force: da se tematski obradi mistična idealizirana prošlost jer su Sabaton opasni dečki koji pjevaju samo o ozbiljnim stvarima, jel.
Za Twilight Force prije nisam čula, iako imam osjećaj da jesam (?) jer imaju poprilično generičko power fantasy metal ime. Njihovu izvedbu sam propustila, dijelom zbog vlastite odluke, dijelom zbog odluke ljudi koji su mi pravili društvo. Stoga ne bi bilo fer da sudim o njima jer pjesme o zmajevima tu noć nisu dospjele do mojih ušesa. Dolazimo taman prije Accepta. Gužva u hodniku, gužva na probijanju do partera i fan pita… A najvidljivija je bila u dugačkom redu za ulaz u dvoranu.
Iako je većina ljudi došla zbog Sabatona, bilo je i starih (ne nužno po dobi) metalaca koje je primarno privukao Accept. Dakle, publika se sastojala od najmlađih osnovnoškolaca pa sve do okorjelih sjedokosih metalaca i metalki. Lijepo za vidjeti. Acceptov stejdž je bio vrhunski. Definitivno dostojan njih samih. S povišenim dijelovima gdje su se članovi mogli penjati i isticati po potrebi (ponajviše Wolf Hoffmann, naravno). Zvuk je bio malo lošiji, dvoranski, odnosno, dosta se čula jeka, ali uho se na to tijekom večeri adaptiralo. U ušima mi još uvijek pišti pa to govori dovoljno samo za sebe. Accept su jednostavno bend koji se ne troši. Ne zvuči izlizano, ne zvuči prodano i to je ono zašto ga volim(o). Stvaraju bendovske evergreene od prvih do zadnjih albuma, dakle skoro 40 godina, a sinoćnji nastup je upravo i predstavljao presjek njihova rada. Nažalost, odsvirali su samo deset pjesama tako da je koncert jednostavno bio prekratak za svakog. Oduljili su Princess of the Dawn i finalnu Balls to the Walls uspjelom interakcijom s publikom te improvizacijama. Bisa nije bila, a za trenutak večeri odabrala bih stvar Fast as a Shark. Žestoka speed metal stvar koja je pokazala tko je tu gazda. Što izvedbom, što nastalom šutkom. Čak mislim da sam se malo naježila.

Jesu nedostajale neke stvari? Normalno. Žao mi je samo što je bio tako vrhunski stejdž za tako kratkotrajno iskustvo, no svakako su postavili težak zadatak Sabatonu, jer ih je bilo nemoguće nadmašiti. Konačno i dugoiščekivani spektakl zvan Sabaton. Bend koji ima svoju hordu fanova, pa tako i u Hrvatskoj, posebice među mlađim generacijama. Naime, Sabaton danas mnogima postaje prvo metal iskustvo tijekom tinejdžerstva. Bend je slušljiv, himničan, a metalu je pristupio na neklasičan način odabravši (uglavnom) ratove 20. stoljeća kao tematiku svojih pjesama. Upravo to, uz prigodan imidž članova, je i bio ključ njihova uspjeha. Fascinacija bitkama i ratovima me je oduvijek pomalo plašila, posebice kod kompetitivnih kolega tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja i nešto je što mi je teško razumjeti. No možda je samo posrijedi činjenica da je to dobra podloga za fanatizam zbog svoje kompleksnosti, upravo kao i metal pa su se našli na pola puta. Pričalo se da će biti neki vojnici na stejdžu, tenk, itd. Pravi šou! Tenk nisam ni primijetila od ljudi, jer je zapravo bio interpoliran s bubnjevima. Od vojnika smo vidjeli samo Spartance za vrijeme pjesme (pogađate!) Sparta. Pjevač Joakim je tad bio obučen kao Leonida I., a također je bio obučen kao Carolus Rex tijekom istoimene pjesme. Iza benda je bio ekran koji je prikazivao nazive pjesama, ponekad i riječi (skoro karaoke!) ili neke druge prigodne isječke. Maleni šou, ali ipak šou, koji si ne može svatko priušiti, ali Sabaton očigledno može. Možda je zato i karta koštala toliko koliko je koštala, jer je svirka trajala sat i pol - prekratko za toliki broj okupljenih fanova i za bend koji iza sebe ima osam albuma. Također, setlistu su većinom sačinjavale nove stvari.

Eto, koncert završava prije ponoći, jer sutra se mora na posao. Ili u školu.

kata.strofa // 14/03/2017

> vidi sve fotke // see all photos