Lebanon Opera nije ime grupe/projekta koje mi je poznato. Štoviše, čak ni ime glavnog autora tog projekta/grupe, Mateo Žunić, ne asocira na nešto što sam već prije čuo. Na internetu također o ovom projektu - apsolutno ništa. Na ovom EP-u su glavni i odgovorni: Mateo Žunić (muzika i tekst), Jasmina (el. Gitara), Joseph J. Markovich (bubnjevi) i Bruno Marković (bubnjevi). Za malo opće kulture, napisati ću da je Lebanon Opera jedno od legendarnijih kulturoloških spomenika na sjeveroistoku SAD-a, točnije dvorana, gdje se održavaju koncerti i kazališne predstave velikih izvođača. Moguće da je ovaj EP posveta tom kulturnom hramu.

Pjesama ima tri, ali tu dolazi jedan od prvih problema koje se javljaju pri slušanju ovog mračnog albuma. Kvaliteta produkcije. Ili da budem iskren, priličan nedostak produkcije. Najviše kod vokala, gdje ne možete razaznati tekst uopće, pa niste sigurni pjeva li Mateo na engleskom, hrvatskom ili nekom trećem jeziku. Mračnog ugođaja, svirački prilično jednostavnih tamnih tonova, ovaj album me tom svojom obojenošću najviše podjetio na Roderick, posebno na njihovu pjesmu "Zašto žene u našoj unutrašnjosti još uvijek nose crne marame". To bi bilo sjajno da Lebanon Opera posjeduje istu kvalitetu kakvu su svojevremeno imali ovi osječki mračnjaci. Recimo, pjesma "Plave perle i kosti" ima uvodni ugođaj koji odiše štihom Dylanove "Lily of the west", no vrlo brzo pada u monotoniju, koristeći jedno te isto ponavljanje harmi bez ikakve ideje da se pjesma razvije u bilo kojem smjeru. Za to je velikim djelom kriv vokal koji ne samo da se ne trudi pjevati, koliko god to možda u isto vrijeme bio i trademark ovog projekta, već je toliko mrmljav i nerazumljiv, kao da cijelo vrijeme priča sam sebi u bradu.

Ove pjesme bih najlakše mogao opisati kao soundtrack za nekakvu lošu verziju Hitchcockovog trilera, gdje je sve pomaknuto i neobično posloženo. Ali za razliku od Hitchcocka, ovdje se do kraja filma ništa ne raspetlja i ostanete s jednim velikim zašto. Ako je Lebanon Opera trebao biti jedan pomaknuti projekt, u tome se možda i uspjelo. No, po meni je ovo jedan veliki monotoni i loše producirani uradak, koji bi s jednim velikim face-liftingom možda i dao natruhe nečeg zanimljivijeg. Ali u ovom obliku, nikako.

Naslovi: 1. Oboreni rog, 2. plave perle i kosti, 3. Closer

ocjena albuma [1-10]: 3

jura // 14/03/2014