home > mjuzik > Žrtve realnosti

kontakt | search |

ŠTA TE BOLI KURAC: Žrtve realnosti (Slušaj najglasnije, 2014)

Volim kad je punk bend ovako direktan poput ovih dečki iz okolice Rijeke koji se skraćeno zovu ŠTBK. Osnovani su 2008., svirali su po birtijama mada čak i nisu znali pošteno svirati, ali sve je išlo u hodu. Kažu da su bend osnovali samo radi besplatne cuge, zabave, te osobnog zadovoljstva i da im se živo jebe što se u međuvremenu raspalo puno bendova koji su tražili lovu.

Ovaj album su snimili još 2011. kao demo izdanje, no tek početkom 2014. je i zvanično objavljen, a moram odmah na početku reći da je prava bombetina. Sirovi punk, dosta loša lo-fi snimka, ali tko to šiša kad bend ima odlične pjesme. Istina da ovdje još ne umiju ništ bogznakaj svirati osim pratiti ritam, paziti da ne ispadnu iz njega, te da se oslanjaju na street/oi punk strategiju s kratkim pjesmama, no sve odreda su toliko edukativne i jednostavne da niti najbolji sociolog to ne bi mogao u tako kratkim i sočnim poetskim rečenicama izraziti. Ovi dečki su borci koji se svojski trude u prvim redovima napasti vladajuću klasu i tiraniju. I napadaju je jer ničime nisu zadovoljni, vide sve te rupe i propuste u zakonu kako nas ta pokvarena gamad na vlasti svaki dan pljačka sve više do nemoralnih opstrukcija s kojima su sofisticirano zakukuljeni.

Šta Te Boli Kurac su naoko zajebanti punk/hardcorea, nekome bezvezan i plitak bendić, bezopasan za ovu letargiju od priglupog hrvatskog naroda koji više vjeruje TV i medijima nego li samome sebi. Naprotiv, ovi dečki s toliko snage, bijesa i inteligentne punk poetike raščlanjuju ovo sranje od države da je to milina. Jebu mater svim pederima na vlasti, tajkunima i svima onima koji su nam naše živote učinili ovako bijednima da se snalazimo onako kako umijemo. Ne napadaju običnog, normalnog i poštenog čovjeka, ne zalaze u malograđanske dileme i zanima ih samo jedno - kad će ovome općem rasulu doći konac. Politički i socijalno su toliko osvješteni da im niti alkohol ne može naškoditi.

Ovdje imaju sijaset fantastičnih, a jednostavno izrečenih misli - 'hej ti, zar ne vidiš da život ide dalje, budućnost nema ništa s tim' (uvodna "Žrtve"), 'nitko nam pomoći neće, golubica mira mrtva je' ("Nitko nam pomoći neće"), 'novac je na prvom mjestu' (najenergičnija hc "Alergičan"). Kad se duboko posluša ovaj rad, tu se nađe uistinu poetskih pjesama punih frcajućih i, kako bi to rekli naši sociolozi, neprimjerenih ovome društvu, bludnih i nemoralnih pjesama s obzirom da mnogi stručnjaci ne žele, nemaju pojma ili se takvima predstavljaju kad je riječ o 21. stoljeću i pretvaranju komunizma i socijalizma u izrabljivački neo-kolonijalizam. Mnogo puta sam se sreo u takvim prilikama da jednostavno 'učeni' i 'obrazovani' mr., sc., dr. i ini intelektualci nemaju senzor za poslušati običnog čovjeka, njegove patnje i njegova iskustva, već s visokog aspekta tumače kako smo 'mi' šljam koji se ništa ne razumije u društvena kretanja. E, pa, obrišite si s tim diplomama stražnjice kad ništa ne pomažete društvu zbog kojeg ste se godinama vucarali po fakultetima...

"Trend idijoti":

'prodajete oružje na crno tržište
nije vas briga za ljudske živote,
mislite samo
imate sve - kuću, auto i tvornice
neki vas psuju, neki vas hvale
u očima ljudi vi ste budale
prodali ste ponos i svoj moral

trend idijoti ste vi - ne razmišljate o ljudskoj sudbini
trend idijoti ste vi - mislite samo o svojoj guzici'


"Radnička":

'radiš za minimalac, gladan si ko' pas
radiš duge sate, a očekuješ spas
na gradilištu nekom radiš kao konj,
po cijelome tijelu obliva te znoj

u ratu si se borio za domovinu svoju
a sad dobio si milostinju svoju
govore nam da u radu je spas,
a boli ih kurac za nas

sjebali su tebe, sjebati će i mene, danas je takvo vrijeme'


Ovim dečkima bih najradije odmah u startu dao desetku na prljavoj punk odvažnosti i sjajnom albumu kojega su sakrivali. Jasno je poput istarskog boškarina da će me odmah zajedljivi kritičari gledati ravno u oči kad oni imaju neke svoje jake favorite. Ali ako su Prljavo kazalište, Pankrti i Pekinška Patka u najboljim danima punka, te Hladno pivo s prva dva albuma zaslužili tolike slave, uistinu ne vidim niti najmanje razloga da ovaj rad ne bude pridružen nekadašnjim borcima koji su u sasvim drugačijem društveno-političkom sistemu bili, ruku na srce, nevini buntovnici. Ovi momci su daleko radikalniji s obzirom na društveno uređenje i konačno, pravi su punk onakav kakav i treba biti.

"Dobrodošao u Hrvatsku":

'ovo je mala zemlja za velike pljačke'

Nikakav komentar ovome ne treba. Dečki su kroz nešto manje od 35 minuta rekli što imaju i što misle na svoj jednostavan način da im je muka živjeti u ovoj državi, u ovakvom sistemu i s ovakvim okolnostima. Ne vide se nigdje, ne samo par godina ispred, nego niti ne vide dan koji je ispred njih. Vide samo čistu stvarnost u kojoj nema budućnosti.

U principu, ovo je odličan album samo loše snimljen i produciran. Da su The Clash ovako izašli s debijem ili Exploited i Dead Kennedys sa kojima su STBK daleko bliskiji, ostali bi negdje na marginama. Pjesme jesu jake i odlične, ali produkcija je tanka ko' proziran papir. Napravili su onoliko koliko su mogli i po mome mišljenju, napravili su s malo uistinu mnogo.

Uz neke vrlo brutalne stvari ("Alkohol", "Miljunaš") ovaj bend pokazuje i emotivnu socijalizaciju ("Alergičan", spomenuta "Radnička"), netrpeljivost ka usranoj sredini ('doviđenja, idem ja, ovaj grad je pun sumpora, ne želim ovdje da boravim' - "Bijeg"), malčice kompleksnije aranžmanske zahvate ("Emo"), radikalne usporedbe s nacizmom ("Vojnik") kao i neke vrlo zabavne momente kada pred konac albuma odvale šašavu obradu evergreena "Marijana" uz melodičnu pratnju harmonike koju sadržava i druga varijanta "Radnička (lovranska verzija)". Kažem, da je bolja snimka, a i znatno dotjeranija svirka, ovo bi bila čista desetka. Pjesme su strašne, a one će s vremenom nakon mnogo proba zvučati poput pravih himni-budnica. U to uopće ne sumnjam jer imaju svu potrebnu punk ideologiju i vide stvari kristalno jasno na prgav, sirov, odriješit, energičan i kritički konstruktivno postavljen način.

Kapa dolje!

Naslovi: 1.Žrtve, 2.Alkohol, 3.Nitko nam pomoći neće, 4.Trendi idijoti, 5.Alergičan, 6.Miljunaš, 7.Radnička, 8.Dobro došao u Hrvatsku, 9.Emo, 10.Vojnik, 11.Bijeg, 12.Marijana, 13.Radnička (lovranska verzija)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/02/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Alejandra, EP

LOU PROFA: Alejandra, EP (2017)

| 26/05/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Flying Microtonal Banana

[PRIMAVERA 2017] King Gizzard & the Lizard Wizard: Flying Microtonal Banana (2017)

| 25/05/2017 | pedja |

>> opširnije


cover: Forget to Remember to Forget

THE JOHN-PAULS: Forget to Remember to Forget (2017)

| 25/05/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Oblaci

IVAN HOZJAN: Oblaci (2017)

| 24/05/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Run With The Hunted

Wolfbrigade: Run With The Hunted (2017)

| 23/05/2017 | lejapeja |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*