Kad su daleke 1980. The Residents na albumu "Commercial Album" izmasakrirali neke od najpoznatijih TV i radio reklama tog vremena u kratke spotove, skitove i jinglove, malo tko ih je mogao shvaćati ozbiljno. Tada značaj reklame još nije bio toliko marketinški razvijena grana ekonomije koja za razliku od danas zahtijeva stručnost, kompetenciju, visoko obrazovanje, analizu tržišta i ciljane publike, često je potencirana korporativnim i lobističkim nadmetanjima, a ne mali broj dizajnera, etiketa i cijele prateće mašinerije osim što zgrće bogatstva na tim malenim i kratkim filmićima, te zvučnim kulisama i slikovnim transparentima zna na račun pogrešno postavljene strategije ili neuspjeha na tržištu proglasiti bankrot.

Beogradski trojac kojeg čine dva strip-crtača i jednan turist-pjevač imenima Katie Woznicki (vokal, tekstovi, muzika i aranžmani bittersweetpotatoes.blogspot.com), Vuk Palibrk (muzika i aranžmani vuuk.blogspot.com), te Epp Epp (vokal i tekstovi) rade kao turistička agencija pružajući usluge u domeni struke. Izlaze u susret turistima ispunjavajući sve važne faktore i informacije o zadanim destinacijama (izgled plaža, cjene aranžmana, ljubaznost osoblja, egzotična hrana i piće, udobnost smještaja...), a osim toga su i tvorci čuvene video igrice "Turizam bez granica". Djeluju aktivno od 2011., učestvuju na mnogim festivalima, strip-izložbama i radionicama po Srbiji, te su i dio onog 'Pesničenja' koje je između ostalog koncem 2013. održano i u zagrebačkoj Močvari. Tada, čini mi se da nisu nastupali, ali nisam najsigurniji...

Elem, osim što se bave ovakvim zanatom, usput su i snimili svoj prvijenac, minijaturni albumčić ili EP, kako vam drago, koji iznosi svega 12 minuta i ima 13 kratkih, hm, kompozicija. Teško je ovdje uopće govoriti o nekim klasičnim skladbama budući da su sve one sabijene u šturi format koji doduše ima 'pop' obrazac što jedva da u 3-4 slučaja premašuje kalup od jedne minute. Svirka im je minijaturno i jednoobrazno korištenje syntha i starinske ritam mašine na čije uistinu minimalističke, gotovo dječje melodije unakrsno isprepliću muške i ženske vokale s tekstovima u kojima kombiniraju srpski i engleski. No, sa glazbenog i lirskog aspekta riječ je o nadasve nevinim igricama nestručno oblikovanih samo s ciljem da ukažu na prototip zvučnih kulisa za reklame. Vrlo blisku spomenutom slučaju The Residents, ova trojka ne toliko bizarno i provokativno, već zabavno i duhovito slaže kratke rime i stihove banalizirajući pojam uspješno odrađenih reklamnih slogana. Njihove pjesmice ne reklamiraju nikakav striktan sadržaj ili proizvod, nego se samo služe sličnim aranžmanskim zahvatima u kojima je ponajmanje važna konstrukcija ili zavodljivo tezgarenje koje privlači na prvi sluh.

Očito im je najvažnija zabava, pa tako albumčić otvaraju i zatvaraju jedni te isti skitovi s izmjenjenim varijacijama koji u komercijalnom, primjerice TV ili radio programu najavljuju i odjavljuju blok reklama - minijaturna synth melodijica sa nekoliko hip-hop/spoken-word repeticija 'e-pe-pe, e-pe-pe, e-pa-pe'... Kao evidentna referenca na The Residents, pjesmica "Eskimo" po nazivu njihovog čuvenog albuma iz 1979. na kome su obradili folk Eskima bavi se vremenskom prognozom, a sav ostatak materijala je otprilike vrlo sličnih najjednostavnih formi u kojima su se pograli banalnim zahvatima kakve u principu može izvesti i odsvirati svatko nakon nekoliko dana upoznavanja s tastaturom syntha. Igrice poput 'zam-zam-zam-zamjenica' ("Zam"), 'na pločniku zvezda, ispljuvak u krvi, surfer crnog talasa ko' Gagarin juri' ("Surfer"), valcer 'hokus-pokus super popust' ("Hokus-pokus"), zatim 'mi nismo ovde, mi smo na te-veu' ("To je samo reklama") ili posve dječja etida 'poješću te sada to je meni cilj, kroko-kroko-kroko-kroko-kroko-dil' ("Croco-deal") su sitne zvrkarije bez ikakvih konkretnih stilskih ili umjetničkih dosega, no svoje osnovno načelo zabavnih i duhovitih pop skraćenica EPP su ispoštovali bez ikakvih pretencioznih manira. Tek samo tri-četiri pjesmice koje mirišu na 'složenije' strukture ("Fabrika", te na engleskom "Worms", "Hologram" i "Tideland") upućuju da se od benda mogu očekivati jasnija i smislenija ostvarenja.



Presurovo bi bilo ovu ekscentričnu, ali veoma zabavnu i duhovitu egzibiciju smatrati bezvezarijom isto kao i muziku za djecu predškolskog uzrasta. Sve to ima svojih čari, a EPP su u svakom slučaju po tom pitanju ne toliko originalni i glazbeno nadareni kao što je to svojevremeno bila Laboratorija zvuka snimajući muziku za TV i dječje emisije ("Poletarac", "Stolčiću prostri se", "Oproštaj od magneta"), nego su, kako god posmatrali, jedinstvena pojava u kurentnom ovozemnom pop undergroundu percipirajući jedan sasvim drugačiji svjetonazor koji se nedovoljno čisto nazire u obrisima ovih prekratkih i prejednostavnih pjesmica.

Naslovi: 1.Intro, 2.Eskimo, 3.Copy taste, 4.Fabrika, 5.Zam, 6.Surfer, 7.Hokus-pokus, 8.To je samo reklama, 9.Worms, 10.Croco-deal, 11.Hologram, 12.Tideland, 13.Outro

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 16/02/2014