Prije neki dan na mail mi je stigao link za prvi samostalni album Roberta grofa Kanizsaia. Robi je gitarist mekane ruke, odsvirao je sve solo i bas dionice na prvom albumu grupe Svemir, a također i na singlu "Ne sjećam se kiše", koji je svoje mjesto našao na regionalnoj kompilaciji "Bistro na rubu šume". Kako je nedavno počeo svirati sa Zvonimirom Vargom, u Varginim pjesmama je podignuo liriku i emotivni naboj pjesama.

Moram priznati da sam očekivao svirku ambijentalnog prizvuka, liričnih laganih melodija i minijatura, a od instrumenata samo električnu gitaru bez upliva vokalnih dionica. Umjesto toga dočekao me punokrvni glazbeni uradak. Robi je sam otpjevao vokale i odsvirao sve instrumente, a posao bubnja je odrađen uz pomoć ritam mašine. Album traje 37 minuta, a krasi ga devet numera.

"Kroz mirise" i "Poljubi me u vrat" su dvije pjesme koje su mi na prvu sjele. Moram biti iskren, da cijeli album ima takav ugođaj, sigurno bi treštao učestalije kroz moje zvučnike. "Kroz mirise" ima onaj lijep i istovremeno tužan osjećaj osamljenosti jednog čovjeka. Atmosferom vuče na Borinu "Kada padne noć". Tekstovi, odnosno slogovi u ovoj pjesmi su pomalo neujednačeni, što se u interpretaciji ponekad osjeti. "Poljubi me u vrat" je zaraznog refrena. Na prvu ulazi u uho i ako je slušate nekoliko puta zaredom, garantirano će vam ostati u uhu cijeli dan. Stalno razmišljam kako bi tu tek sjeli ženski back vokali.



Ne znam pod kojim glazbenim utjecajima je autor bio pri stvaranju ovog albuma, ali od prve pjesme na albumu nazire se duh Azre i Zvijezdi. Glazbeno i vokalno najviše naginje ka dva Azrina ne toliko isforsirana albuma "Krivo srastanje" i "Kad fazani lete". Posebno je to očito kod recitala "Helena" gdje kao da se trudi nadomjestiti mnogima nikad prežaljenog "kolovođu" Branimira J. Štulića. Čak ne smatram da je to i loše izvedeno.

U nekoliko pjesama ima religioznih motiva, vrlo često spominje đavola i prodaju duše tamnoj strani. Tekstovi su školski odrađeni, bez ikakvih iskakanja i traženja dubioze. U pjesmi "Kisha desht met qi" humoristično i direktno, bez dlake opisuje sav trud koji mi muškarci ulažemo dok se nadamo da će nam se posrećiti. Na kraju naravno ostanemo suhi. "Moja Čiča" je furiozan i žestok zavšetak albuma. Prilično naginje hard rocku, puna je potrage za ukradenom Čičom, machističkog pjevanja i čvrstih rifova. "Oh Bože", sličnih gitarstičkih ritmova i efekata kao i "Moja Čiča" je dobra socijalna kronika našeg društva danas. Tu je tekstualno pogodio mentalitet i ozračenje našeg naroda. A u refrenu se dobro pita: "Oh Bože, ako si kavez u kojem sam ptica, zašto me još nemilice pljuješ posred lica".

Kad bih ulazio u najveći problem ovih pjesama, zajednički nazivnik bi bio nedostatak bubnja i ženskih back vokala. Ritam mašina pjesme čini puno simplificiranijim, gubeći povezanost između instrumenata. Ženski back vokali bi popunili jednoličnu, na trenutke malo i monotonu ujednačenost boje samo jednog vokala na albumu. Koliko je grof Kanizsai polomio okove snimivši ovaj album, ne mogu biti siguran. Ono u što mogu je to da je album snimio sebi za gušt. Produkcijski i glazbeno korektno, ali nažalost i ništa više od tog.

Naslovi: 1. Oh Bože, 2. Kroz mirise, 3. Poljubi me u vrat, 4. Sjaj u pogledu, 5. Možeš li me voljeti, 6. Helena, 7. Mala...slatka bol, 8. Kisha desht met qi, 9. Moja Čića

ocjena albuma [1-10]: 5

jura // 15/02/2014