U bilo kojoj inkarnaciji (SWERVEDRIVER, MAGNETIC MORNING, TOSHACK HIGHWAY, BOLTS OF MELODY) da se pojavio, u zadnjih dvadesetak godina, Adam Franklin ne posustaje u snimanju izvrsnih albuma, a sa svakim novim postoji jedna doza zanimanja i iznenađenja - što će slušatelja dočekati na albumu.
Tako, ovaj novi, počinje s klasičnom swervedriverovskom Asha. Otfrljene psihodelične gitare koje smiruje Adamov topli vokal. Odmah mi padaju na pamet Duel ili Blowin Cool i lovi me nostalgija. Ova asocijacija i nije toliko čudna, jer Swervedriver su ponovno "u sedlu", punom parom snimaju album, a prije par dana objavili su i prvi singl
Deep Wound.
No, odmah nakon uvoda, vraća se mirnijim Bolts of Melody vodama u predivnoj ljubavnoj baladi When I Love You (I Love You All the Wihle). Slijedi I Used to Live for Music koja kao da je izašla iz serijala Grlom u jagode. Kad smo već kod filmske glazbe, Coda Code je slow surf, savršen za neki napeti triler, dok je I Used to Live for a Thousand Years kratka ljubavna crtica, vjerojatno, baš iz tog trilera.
Da bi situacija bila još bolja, dvije pjesme na albumu potpisuju "velemajstori" muzike za filmove. Tako je Ennio Morricone sudjelovao na potpuno njemu atipičnoj "Warped by the Rain" dok je John Barry dao obol šugejzerskoj Boom i to na ultimativan način.
Iako Adam Franklin na svakom albumu teži savršenstvu, čini se kako je konačno i došao do njega, jer tijekom ovih nešto malo manje od četrdeset minuta svaka stvar je na svojem mjestu, orkestracije su na mjestu, nema niti sekunde previše na pojedinoj pjesmi, a njegov vokal je nešto najbolje što indie scena ima.
ocjena albuma [1-10]: 10
pedja // 21/12/2013