S lubanjom u Ed Hardy-stilu na naslovnici, ovaj beogradski rock dvojac predstavlja završni dio svoje trilogije nazvane "A Night You'll Never Remember". Na EP-u "Daydreaming Ride", kojeg su objavili putem vlastite etikete Purple Factory, se kao i na prethodna dva izdanja nalaze svega tri pjesme. Ovoga puta ipak s jačim stoner rock tendencijama. Izleti u melodični punk-rock, kakve su prije imali, time je definitivno prošlost. I to je dobro što je tako. Jer iskreno, kome treba još jedan melodic punk bend s tekstovima na engleskom? Isto bi se moglo možda reći i za stoner rock da ovi Beograđani nisu u tome tako uvjerljivi kakvim se prikazuju u svom novom EP-u. Vladimir "Ripkid" Bižić i njegov bendovski kolega Vojin Kličković su čini se napokon našli svoj stilski pravac u tragovima stopala Josha Homme u vreloj kalifornijskoj pustinji. To se ne oslikava toliko u produkciji samog materijala i premalo prljavom zvuku koliko u samim konceptima pjesama. Bazirajući se na detaljnijoj strukturi kompozicija od kojih je ovdje po EP-u istoimena preko sedam minuta duga, kao i dubokim, bluesrockom prožetim gitarskim riffovima te masivnim bas linijama. Uvodna "Devil's Echo (It's Alright)" žestoka je gitarska rokačina s ubitačnom ritam sekcijom i nafilana psihodeličnim pasažama. Druga po redu "Sketching And Drawing" po vokalu ima u sebi još uvijek mainstreamskog pop punka i najslabiji je dio EP-a. Ali su i ovdje više izražene jake i vrlo dinamične gitarske dionice. Dok je posljednja, gore spomenuta "Daydreaming Ride", dugo psihotično putovanje u suhu pustinju na hipnotičnim bas linijama i psihodeličnim gitarskim melodijama. Hoće li i kako ova dvojica new-born desert šamana i dalje ostati na ovom stoner tripu teško je sada odavde proreći, budući da im je ova trilogija izgleda služila kao probni hitac i za samopronalaženje. Ali imajući u obziru da im je ovo do sada najbolje izdanje, bilo bi glupo kada s ovim ne bi i nastavili.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 10/12/2013