Sa gledišta rock i pop kulture za mnoge od nas najjužnija ex-yu republika još uvijek je terra incognita. Daleko iza nas su vremena kad su Leb i sol sa svojom progresivnom kombinacijom psihodeličnog jazz-rocka počeli krčiti ovdašnje balkanske močvare prije nego što ih je prigušio populistički pastir-rock Brege i ostale hajdučije. S osamostaljenjem stanje za pop kulturu općenito u Makedoniji nije se nužno popravilo na bolje. I tamo je turbo-folkerska kuga uzela maha i pokorila gotovo sve, a ostali su samo mali džepovi otpora koji se od tada nalaze u nimalo zavidnom položaju. Ipak, u posljednjih nekoliko godina svjedoci smo nekolicini kvalitetnih bendova koji se tamo pojavljuju. Neočekivano i iznenađujuće.

S već etabliranim makedonskim sastavom kao što je Bernays Propaganda ovaj relativno još mladi post-hardcore trojac iz Skopja uspješno je se predstavio uživo u Srbiji, a u međuvremenu, to jest 27. listopada su izbacili i ovaj već drugi po redu album s ukupno čak petnaest pjesama. Volumen koji jasno prelazi okvir standardan u stilu u kojem se kreću. Iako se pjesme po duljinama kreću u prihvatljivim prosječno trominutnim minutažama, sama količina priloženog materijala je preplavljujuća. Nedostatak iskustva, mladalački zanos ili što već učinili su da previde tu ključnu i možda jedinu veću pogrešku.

Usprkos tome Culture Development se ovdje pokazuju svirački i stilistički vrlo verziranim i njihova interpretacija onoga nečega što je izraslo iz pepela klasičnog hardcora izričito je aktualna i slušljiva. Dinamični kontrasti između sporijih post-punk/noise pasaža i hardcore punk crescenda s puno energično emotivnih, pjevljivih refrena otpjevanih mjestimice nestašnim emo-vokalom na engleskom glavna su obilježja njihove muzike. Iznenadni uplivi hard rock riffova, pa čak i himničnih solaža kao u "Recommended for..." te nagle izmjene tempova razbijaju uspješno rizik monotonije. Zvuk kakav ovaj trio u kombinaciji bubanj-bas-gitara kreira je zadivljujuće pun, gust i prljavo distorziran. S pregršt divlje emotivnih izboja i fine, kreativne melodičnosti.

Album "You, Me and Nobody Else" je teškorifovski manifest o životu u neprijateljski nastrojenom okruženju. Gdje njegovi protgonisti žive u 'najtužnijem moguće zamislivom životu' ("Habits"), tako 'malom, siromašnom i opakom'. I u kojem ljubav postoji samo da bi ostavila ožiljke na srcu ("The Colour of Your Skin"). Rijetko što ovdje, ako išta, ima happy end. Ali gotovo stoička ravnodušnost s kojom se ovdje konstatiraju činjenice ima u sebi neku mračnu i nepokolebljivu snagu za nastaviti dalje, za daljnju borbu bez obzira na njen konačni ishod. Upravo to uzajamno dejstvo nihilističke samoanalize i metamorfne, suvremene gitarske muzike glavni je adut ovog albuma, koji bi polovljenjem broja pjesama imao još veću izražajnu moć.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 16/11/2013