Legenda kaže, da je mlada mančesterska četvorka dobila ime prema rukom napisanom datumu u nekoj dragoj knjizi pjevača Matthew Heallya. Ne preostaje nam nego vjerovati tome.

Ono što nije legenda, nego stvarnost je da je njihov debi album, nazvan po imenu benda, odmah po objavljivanju osvanuo na prvom mjestu britanske liste albuma. Albumu su prethodila četiri izvrsna EP-a. Svaki od njih na sebi je imao snimljen barem jednu izvanserijsku pjesmu. To su redom bile The City, Sex i Chocolate, dok su na posljednjem ponovo snimili The City. To su ujedno jedine pjesme poznate otprije koje su se našle na albumu.

Puno sam očekivao od ovog albuma, jer su me spomenute pjesme uspjele piknuti baš tamo gdje treba. Zavolio sam taj bend na osnovi tih pjesama, iako je bilo prilično jasno da je "hype" dobrim dijelom zaslužen novinarskim pisanjima. Pjesme su bile svježe, nadahnute i moglo bi se reći da su našli neki svoj stil, unatoč činjenici da su mnogo posudili od bendova osamdesetih. No, u njihovom zvuku utjecaj elektro i dark bendova tog doba nisam uzimao za zlo.



Na albumu su se nažalost, te pjesme utopile u prosječnosti, a utjecaji su se na neki način prebacili na neoromantične synth bendove spojene s pjevačkim asocijacijama na Michael Jacksona. Takve su pjesme M.O.N.E.Y., Talk!, ili , no ima i boljih dijelova kao što su Girls ili Heart Out. Svejedno to nije dovoljno za dobar album, pa će nadam se THE 1975 do sljedećeg albuma razmisliti kojim putem će krenuti.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 14/10/2013