Nakon što su s prethodnim "Until We Have Faces" (2011) osvojili sve što se moglo osvojiti na američkim listama najprodavanijih, ovi nešvilski alter-metal/ post-grungeri s christian rock pedigreom malčice su otpustili kočnicu i još se jače vezali uz pojmovnik komercijalnih pjesama.

Nabili su melodije koje ulaze uho već nakon prvog slušanja zahvaljujući senzibilnom frontmenu Michael Barnesu koji od šale svaki stih, pa makar bio on i prilično banalan ili maksimalno patetičan, pjeva s neskrivenom tenzijom kao da su ovdje sve sami potencijalni hitovi u igri. Kako i ne bi kad je skinuto čak 5 singlova! Njegova prateća ekipa prošarala je serije žestokih skladbi izmješane s laganicama i baladama, a producent Howard Benson naslijedivši maga Rob Gravesa koji je radio na prethodnom albumu, ovaj puta je u neizvjesnost stavio slušatelja kroz prvih 8 skladbi djelomično izostavivši onaj elegantni potez sa orkestracijama i sampliranom elektronikom.



Tako kroz prvi dio albuma pršte žestoke "Release the panic" (prvi singl) sa okusom alternativnog i nu-metala pokazujući Barnesovu sposobnost melodičnog urlatora, "Perfect life" (drugi singl, USA no.24) u kojoj vokal vraća u svoj prirodni položaj, zatim tu je plesna "Die for you" (također singl) s produkcijskim elektronskim finesama i efektima napucanim vokalima, tromija i režava "Damage", te pretjerano mainstreamovska "Same disease". Laganiji dio otvara balada "Hold me now" (četvrti singl, USA no.23) prošarana klavirskim dionicama i akustičnim gitarama u aranžmanu britanskog indie-rocka gotovo potpuno neutraliziravši žestoki stil izuzev dinamičkog legata kojim se podiže dramatika emotivne sfere. U umjerenom tempu je također balada "So far away" namijenjena obaveznim vatrometima upaljača na koncertima, kao i "The moment we come alive", dok je najlaganija završna "As you go" koja može zavarati da su Red pop bend koji prakticira elektroniku kao osnovni stilski izraz.

Orkestracije se pojavljuju zakratko u "If we only" s dvojakim tempovima - urnebesnim gotovo do hardcore sintagmi i umjerenih, otvarajući poglavlje kompleksnijih kompozitorskih zahvata, no do potpunog izražaja dolaze kroz "Glass house" (treći singl) koja ponovno pokazuje elemente više indie-rocka nego li post-grungea ili metala.

Na bonus listi se nalaze tri remiksa starih pjesama s iznenađujućim performansima - "Hymn for the missing (Guillotine remix)" je pod referencama ambijentalne elektronike i dubstepa, a dva najveća hita "Death of me (Guillotine remix)" i "Breathe into me (Remix Acustica)" osim elektronike i dubstepa upravo mame na plesne podije bok uz bok Skrillexa i Awolnation. Ova posljednja je nafilana orkestracijama i akustičnom gitarom kao da je priređena za neku najnoviju filmsku srceparajuću dramu s Nicole Kidman u glavnoj ulozi.

Prednost ovog rada su vrlo pitke i tečne radiofriendly melodije koje isijavaju iz svake pjesme, te pozitivistička lirika okrenuta emocijama i optimističkim životnim svjetonazorima bez obzira što je u nekima od njih aspekt sagledan iz mračnijih kuteva duše prizivajući na unutarnji nemir i strahove. Ona tananija strana su aranžmani pjesama - već nakon treće-četvrte kompozicije se može predvidjeti njihov rasplet koji se redovito giba po shemi 'uvod, strofa, refren, solo i repeticija' bez nekakvih uzbudljivijih intervala, zapleta, sviračkih nadogradnji i inih iznenađenja koja su potrebita da bi se prikazao stvaralački integritet benda koji radi već punih deset godina.

Ipak je tu trebalo više poraditi na samom izbjegavanju komercijalnih klišeja. U okviru stila kojeg protežiraju, sad je sigurno da su svoju milijunsku publiku uspjeli uhvatiti pod zastavu alternativnog rocka proturivši joj lakozapaljive pjesme koje impresioniraju vokalnim umijećem i čestim patetičnim rokačinama. Još uvijek ima duše i srca. Nije loše.

Naslovi: 1.Release the panic, 2.Perfect life, 3.Die for you, 4.Damage, 5.Same disease, 6.Hold me now, 7.If we only, 8.So far away, 9.Glass house, 10.The moment we come alive, 11.Love will leave a mark, 12.As you go, 13.Hymn for the missing (Guillotine remix), 14.Death of me (Guillotine remix), 15.Breathe into me (Remix Acustica)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/10/2013