Danas svatko može snimiti šta god hoće i objaviti cd, a ne kao nekad kad je ploča bila skupa ko' svetog Petra kajgana. Umjetničkim imenom Cigi (inače pravim imenom Zoran) znan je u lokalnim okvirima Sućuraja i okolnih gradova i gradića Dalmacije izazivajući oduševljenje publike na koncertima. Što zbog otkačenosti kojom zrači, a što zbog maligana koji izbijaju iz svakog njegovog stiha recitiranog opako hrapavim vokalom natopljenim bevandama, lozama, derivatima i nikotinom. U tom pogledu jedino mu je bio ravan pokojni Toma Bebić što je vokalom mogao uplašiti i malu djecu, a i ribokradice na leutima. Kad ga Cigi zagrmi, oli pijan, polupijan ili trijezan, teško je uopće odrediti šta je pravo činjenično stanje; to se i Franci Blašković čudi kako je ovakav endem uspio izniknuti na Jadranu pored svih onih njegovih vokalnih egzibicija i šašavoća.

Na ovome izdanju nalaze se samo dvije istoimene kompozicije po kojima je naziv dobio i EP. U obje ga prati na klavijaturama (a u prvoj i na ritam mašini) Jure Vjekin Jure Bricina koristeći samo šture harmonije i ritmičke mantre nalik na Ray Manzareka (The Doors). Nema se šta tu filozofirati jer to nije nikakva zahtjevna muzika. Svedena je na dva akorda koja se neprekidno ponavljaju, nema refrena niti solo dionica, već je onako ravno ko morska pučina na kojoj se samo valjaju odsjaji sunca i nebeskog plavetnila. Ali šta ga taj Cigi klepeće, to je već enigma. Ja sam samo uspio skontati 'nema kraja bez raja/ ali mlada raja zna da nema kraja bez raja', 'frka, frka, frka', 'eto tako to bi bio kraj, dragi Jure dobro zna', 'samo ti to meni pokaži, money, money, money/ to su moje mane/ koje ti mi daš, to je znanje-imanje, koje treba pokretanje/ tanje-manje-zadnje/ tko će znati što će biti/ živjet ćemo dobro, dobro, kako bude moglo, moglo/ ako može biti bolje, biće bolje/ mora biti bolje, biće zadnje'... A-ha-ha-ha-ha-ha!!! Nabacano je stihova koji su naoko nepovezani s brda-zdola kako mu je palo na pamet. Nema veze što priča, bitno je da se nešto priča u pjesmi bez obzira oće li to tko razumijeti ili ne.

Da ga uposli neki crust, hardcore, black ili death metal bend, Cigi se uopće ne bi morao truditi vrištati iz stomaka kad mu je vokal prirodno talentiran za metalsko-hardcoreaška growlanja, no imao bi vražje muke s brzinom. Zato bi mu bolje odgovarao tromi sludge ili doom metal. A, jao, šta bi to tek bilo?

Ovaj, šta reći? Čudesa su moguća pa da i ovakav prirodni talent idealan za infrastrukturu nekadašnjeg Malnarovog 'Nightmare Stagea', televizijskog show-programa uspije realizirati diskografski nosač zvuka. Originalan jeste, također i neodoljivo komičan, ali čini mi se da on prije ima onu karizmu Lera u svom malom mistu nego li atribut poete i umjetnika. Biti će zanimljivo čuti naredne umotvorine. Nadajmo se da će ih realizirati.

Naslovi: 1.Nema raja bez kraja, 2.Nema raja bez kraja 2

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 27/09/2013