Poljski eksperimentalni black metal kvartet Thaw iz Sosnowieca je underground supergrupa sastavljena od članova Forge Of Clouds, Deathstrokardia, Sun For Miles i Searching For Calm u kojima sviraju ili su svirali, interesantno, glazbenici koji se potpisuju samo s jednim slovom - M. (bas, vokal), G. (bubnjevi) i P. (noise). A basist i gitarist A. (kao i noise muzičar što može značiti svašta) ima čak 6 bendova - Furia, Guantanamo Party Program, Bad Side Of Social Existence, Bhimal, Nyshynga i spomenuti Sun For Miles. Prije ovog debi albuma kao grupa Thaw objavili su dva demo izdanja, te se mogu pohvaliti da su u domovini svirali kao predgrupa Altar Of Plagues, Monarch, Jucifer, Blindead, Behemoth, Jarboe, Killing Joke, Neurosis, Sleep i Amenra. Također imaju i neobičan 'obredni' hobi - sve čega se dotaknu vole pretvoriti u pepeo. Tako barem stoji u press materijalu. Mračni momci, nema šta. Uz to na omotnici cd-a su priložene i pejorativno ekspresionističke crno-bijele fotografije benda kome se, naravno, ne mogu vidjeti lica.

Njihova vizija ovog svijeta je posve nihilistička, destruktivna, morbidna, smještena je u paklu današnjice bez ikakvih pozitivnih predznaka. Uglavnom onakva kakva se to i očekuje od benda ovog stilskog profila. Vokalist M. malo vrišti iz petnih žila u urnebesnim brzancima (najupečatljivi je "Hunted prey"), a ponekad iznenađujuće zaori mračni 'clean' u stilu Jaz Colemana iz Killing Joke u daleko laganijem i vrlo tromom ambijentalnom komadu "World's grave".



Album je koherentno postavljen sa dugačkim 'intro' i 'outro' instrumentalima "The gate" i "Under the slag heap" (oba zajedno iznose čak 13 minuta) u kojima M. doduše vrišti i ponešto nerazumljivo promrmlja u spoken-word kontekstu uz ambijentalni defile koji podjednako osim blacka zastupa i post-metal sheme. A između ta dva komada nalazi se 5 kompozicija naredanih po miš-maš sistemu jedna brza i jedna lagana stvar tako da u principu veći dio materijala sadrži umjerene i slow-down tempove uključujući još jedan ambijentalan instrumental "Kiara".



Brza skladba "Ancestors" obavezno ima lagane atmosferične intervale, te su sve pjesme mahom dulje od 6 minuta što im pruža dovoljno vremena da se razmašu s aranžmanskim i stilskim finesama. Najkraća "Divine light" (samo 3.45) je klasična black razarača s jednostavnim legato riffovima niskih štimova, te obaveznim laganijim sekvencama i vrlo finim ambijentalnim gitarističkim potezima u samoj središnjici.

Bez obzira na prošlost svih bendova u kojima su svirali (izdavač tvrdi da su to mahom bili opskurni projekti), ovaj debi se odlikuje suvremenim stilskim dizajnom koji daleko više gravitira pojmovniku post-blacka nego li njegovom karakterističnom tradicijskom nastavku Bathory, ranog Burzuma ili belgijskih Enthroned. Ima djelomice i sitne paralele s ponajboljim eksperimentalistima žanra Nachtmystium, vrlo dobre gitarističke i aranžmanske, pomalo simfonične, doduše u minimalističkoj tehnici impregnirane performanse, ponešto elektronskih linija, te premda je tematski mučan, odiše smirenošću u onom pogledu da uspjeva kanalizirati sve nemire i frustracije u cjelovite fluidne, pa čak i eterično abrazivne kompozicije.

Prilično sirovo, ali moderno i veoma slušljivo.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/08/2013