home > mjuzik > Lines Breaking Circles

kontakt | search |

AS WE DRAW: Lines Breaking Circles (Throatruiner Records/ Skulltrophy Records, 2013)

Post-metal trojac iz Lavala o kome svako malo nešto spomenem odlučio je svoj debi album ponovno reizdati budući da je kompletan tiraž rasprodan vrlo brzo nakon izlaska koncem 2010. godine. Bio je objavljen za čak 5 etiketa, između ostalih i za splitski Guranje s litice, a sada je svoju verziju dobio i kao 12'' vinil uz digitalno izdanje.

Upoznali smo ih prilikom split EP-ija s bendovima Euglena i Hexis ("3 Way Split, EP, 2011), pa samo da ponovim i pridodam da postavu čine Quentin Sauve (glavni vokal, gitara), Pierre Thureau (bas, prateći vokal) i sada već čuveni producent Amaury Sauve (bubnjevi, prateći vokal) kojeg ste zasebno upoznali na kompilaciji VARIOUS ARTISTS - "Amaury Sauve". Iz njegovog studija su izašli neki od ponajboljih i najoriginalnijih bendova francuskog i švicarskog suvremenog undergrounda (Birds In Row, Comity, Direwolves, The Prestige, Taste The Void, Hourvari, Puzzle, Zapruder...).

Premda su trojac, zaslugom sjajne produkcije zvuče u ponekim trenucima kao da imaju još barem jednu gitaru koja je, naravno nadosnimljena, te još barem jednog člana 'negdje sa strane'. Njihova višeglasja i prateći vokali također pridodaju epitet koji vrlo lako može navući da je riječ barem o petoro muzičara jer imaju i savršeno dobro usklađenu prostornost vokala i svirke po čemu posebno odskače Quentin sa psihodeličnim gitarskim izletima.

Sami sebe smatraju post-metal bendom, no osim nekih osnovnih karakteristika žanra u zvučnom pogledu (brundavi masni bas, zvečeće gitare niskih štimova i relativno tromiji tempovi), umnogome pokazuju i neke druge stilske osobine, prije svega post-hardcorea, noise-rocka i mathcorea. Osim toga, za razliku od klasičnih post-metal bendova uopće ne prakticiraju dugačke kompozicije kao primjerice Neurosis, Isis ili Cult Of Luna, već su jezgrovito sabijeni uglavnom u formate od 3-4 minute. Doduše imaju na ovome debiju četiri otklona u pjesmama koje dosežu i po 6 minuta, a sve po sistemu jedna kraća i jedna dulja pjesma. Kompleksna "Sin of addiction" o alkoholizmu je zbir post-hardcore stila s gitarskim math elementima, atmosferične "Burst of colour" i najdulja "Fault lines" (6.36) s nekoliko breakova i sjajnim gitarskim psycho tretmanima donose duh klasičnog post-metala, a završna, vrlo lagana, atmosferična i najljepša "Scum of the earth" je daleko bliža post-rocku. Ne samo po glazbenom izrazu, već i po tematici mračne beznadežnosti života ('no evolution, without any change').

Album otvara najkraća "Shame" koja će uvelike podsjetiti na energične Fugazi; što zbog vrištećih vokala i višeglasja, odriješitih himničnih riffova, razgranate dinamike, a što zbog klasične distorzirane legato gitare, učestalih breakova i lirike koja govori o nemogućnosti svjesne akcije. U "Shield" kombiniraju vješto bubnjarsko ludilo samog Amauryija, sjajnu psihodeličnu gitarsku solažu i pleteće basove kroz dinamički aranžman povezan s osebujnom lirikom srdžbe, samosažaljenja i očaja, dok se u kratkom instrumentalu "When crowds are trapped… the lonely one dies" na samoj sredini albuma igraju s ambijentima i staccato tehnikom koja eksplodira kao bomba u samom finišu. "Drowned in flames" po zvuku ima mnogo toga od Albinija, noise-rocka i agresivnije nabrušenijeg post-punka Mission Of Burma, no pjesma je posve troma kao konglomerat doom/sludge osnovice sa spomenutim elementima. Idealno se bez ikakve pauze pretapa u pretposljednju, najbržu i najžešću "Draft" za koju također važi da je pristigla s teritorija noise-rocka i post-hardcorea.

U sve ovo su upleteni individualni tekstovi iz rakursa doživljaja pojedinca kako vidi život i kako razmišlja o njemu. Pokušava iz sive beznadežnosti izvući pozitivnu energiju, no ona se pretvara u tamu i obezvrijeđivanje, negaciju sebe same boreći se sa mnogim predrasudama i stavovima općenite etike. U tom izrazu ima mnogo ukusno sročenih stihova koji unatoč tmurnom raspoloženju donose realističke stavove bistrog uma i kritičkog rasuđivanja. Nije loše.

Do konca 2013. obećavaju da će završiti drugi album i uopće ne treba sumnjati da pripremaju novo remek-djelo.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/07/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Delta

THOT: Delta (2024)

| 19/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Necrotic Biomechanics Immortalitatis

POLTERNGEIST: Necrotic Biomechanics Immortalitatis (2024)

| 19/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa

MATEJ KRAJNC: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa (2023)

| 18/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: The Mood I'm In

TONY HADLEY: The Mood I'm In (2024)

| 17/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Resurrectionis

THE AMBIENT HERMIT: Resurrectionis (2024)

| 17/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*