Na trećem albumu ovi mlađahni metalcoreaši iz Pennsylvanije uspjeli su samo u jednome: donekle kanalizirati kompozicije u jezgrovitu glazbenu srž koja počinje poprimati neki smisao.

Ali, još je to uvijek daleko od njihovih velikih uzora August Burns Red i Every Time I Die jer ponovno rade jedne te iste greške. Odmah na početku starta bespotrebni instrumental "Initate" od 54 sekunde s kojima nisu napravili ništa. Onda, uzmimo samo prvi dio albuma sa 4 najenergičnije skladbe "Cry wolf", "Shallow point", "Without a head" i singla "Bed of nails". To su kratke pjesme od cirka 3 i pol minute u koje su sabili sve ono potrebno što žanr zahtjeva: blastbeatove, obavezne gitarske sheme, malo gruvačine, urlikanje frontmena Alex Gooda, ali i pun kufer nepotrebnih breakova koji dolaze skoro svakih 15-20 sekundi s kojima su htjeli naglasiti grandiozno umjeće, a u principu su bez ikakve svrhe isjeckali kompozicije. Kako god, to još ne štima uravnoteženo, ali donekle može proći spram prethodnog albuma. No, tu i prestaje bilo šta iole vrijedno jer neshvatljiv je naredni instrumental "Repressed memories" s kojim sve potencijale doslovce bacaju u vjetar. Pjesma nema veze s vezom u žanrovskom pogledu i može biti nekakvom 'chill-out' stranom singla bendića koji se furaju na indie-rock Radiohead i post-rock onih kojima su primjerice uzori Mogwai. Čemu to??? I onda do konca albuma pokušavaju nešto, a vjerojatno niti sami ne znaju što. Kombinirati industrial, nu-metal i groove, ali to rade toliko linearno i predvidljivo klišeizirano da je uzalud sva energija i povremena dinamika koju tu i tamo pokažu, kao i dvije polu-konkretne pjesme "Crux lust" i "Cloudly minds" koje izdiže christian-rock lirika. Ali teško je sa sigurnošću reći da li su Alexova 2-3 dobra stiha plod slučajnosti ili autorskog nadahnuća budući da im tekstovi vrve s pokušajima ufuravanja na poetiku August Burns Red (primjerice 'kako vidim, moja uvjerenja su čista/ primam svjetlo kao nikad prije/ bio sam u tvojim očima/ još uvijek sam hipnotiziran tvojim široko otvorenim očima').

Premda su kompaktni i čvrsti u svirci, aranžmani im se doslovce raspadaju po šavovima zbog tih nesuvislih i nepotrebnih breakova. Osim onih nekoliko uvodnih kompozicija još uvijek ne umiju napraviti konkretnu pjesmu od početka do kraja; posljednji dio albuma zvuči kao preslaba i površna preslika ovih prvih što u kompletu slušajući izaziva ogromnu dosadu premda album traje samo 33 minute. Neka, momci su ovdje tek navršili 20-tu i imaju dovoljno vremena da iskoče iz kruga u kojem se očito još uvijek vrte u potrazi za vlastitim identitetom.

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 25/03/2013