WEREFOX: I Am Memory (God Bless This Mess Records, 2013)
Werefox
Priča ovog slovenskog kvarteta je počela nedavno, prošle godine. Ali im je kratka putanja tekla uspješno i njihov prvijenac "I Am Memory" je bio jedan od najiščekivanijih albuma u slovenskim lokalnim rock krugovima. Tome je svakako pridonijela i činjenica što je Werefox sastavljen članovima od već poznatih rock aktova kao što su Psycho-Path, Sphericube, Manul i Bekko. Prefiks "supergrupa" je lebdio u zraku, a objavom najavnog singla "March of The Finest" i pripadajućeg video spota obožavatelji alternativnog "domaćeg" rocka su imali još jedan razlog više za radovanje. Werefox je već u startu obećavao biti nešto više od uobičajenog prosjeka. To je se dalo naslutiti i gostovanjem Scotta McClouda iz američkog indie rock/post hardcore sastava Girls Against Boys u pjesmi "The Boy In Me, The Girl In You". Sve je se nekako činilo već riješenim. Muzički pedigre članova ovog sastava garantirao je dinamični i moderni rock, koji se ne libi nešto žešćeg zvuka i pojačane distorzije. Vješte skladateljske aranžmane i album skockan čak i za internacionalne apetite. Tekstovi su im već ionako na engleskom. I zaista, u ovih jedanaest debitantskih pjesama Werefox su barem u muzičkom smislu uglavnom opravdali očekivanja. Energične i na varijantama obilne gitarske baraže, popraćene šibajućim ritmovima bubnjeva i mjestimičnim efektima, te kvalitetan vokal pjevačice Melanije Fabčić-Melée ne ostavljaju prostora dosadi. Iako se ukupnih jedanaest, većinom međusobno sličnih brojeva ovog albuma čini malo previše i olako vodi do slušateljskog prezasićenja. Iznimka je nešto drukčije, sporije skicirana posljednja "Urgency", koja se ujedno, pored gore spomenute "March of The Finest", ističe među bolje dijelove ovog uratka. Otvaranje albuma s razbijačkom "The Redneck Genius Story" je također uspjelo, kao i vrlo melodične "Doghouse" i "Give Me A Life", te harmonična "Fun On The Moon" i ritmična, također već spomenuta "The Boy In Me, The Girl In You". Ali ono što je "I Am Memory" učinilo gotovo neprobavljivim je njegova neobjašnjivo loša produkcija. Sve ono što je dobro je se ugušilo u zvuku kakav ima neko obično demo izdanje. Tim više to je iznenađujuće jer se ovdje radi o iskusnim muzičarima, koji su to trebali uvidjeti, i ako ništa drugo barem spriječiti. Ovako je početnički proigrano ono što je imalo ozbiljne pretpostavke da bude uspješno debitiranje. Kaže se da su albumi u današnjici više kao vizit-karte za nastupe i koncerte, u tom slučaju ovim Slovencima bi bilo bolje da svoj prvijenac nigdje ne pokazuju. Jer ove pjesme uživo mogu i moraju puno bolje zvučati nego na albumu, a popravni im je neizbježan ako žele spasiti svoju reputaciju.