Bivši članovi Psycho-Patha, Lollobrigide, Sphericubea, Manulma, Bekka i drugih, objavili su drugi album i po prvi puta sviraju po Republici Hrvatskoj. Dobar razlog za priču.

Kako je došlo do okupljanja benda?

Bekko: Meli i ja smo prije Werefox svirali u Psycho-Path. Nakon raspada banda znali smo da želimo raditi zajedno naprijed, osnovati neki novi band. Nakon nekoliko pokušaja, Werefox kao band nastao je kad smo se združili sa Manuelom Hahnom na basu i Davidom Halbom na bubnjevima.

Neizbježno je i pitanje oko naziva. Kako i zašto Werefox?

Melée: Dugo smo tražili ime, koje bi se sviđalo svima u bendu i koje još nije bilo zauzeto (barem ne sa strane nekog benda) i bilo je puno opcija u igri. Ja sam u vreme, kad smo tražili ime, baš bila pročitala knjigu "The Sacred Book of the Werewolf" ruskog autora Viktora Pelevina, koja me oduševila i koja na jako zanimljiv način kombinira mitologiju daljnog Istoka (u kojoj su lisice sveta bića i pretvaraju se u ljude i vice versa) sa političnom satirom moderne Rusije i ta hibridnost se super uklapala u naše viđenje muzike i svijeta. Pored toga je lisica, pogotovo meni, več oduvijek bila jako intrigantna životinja (na nekom nivou se malo i identificiram s njom :) ). Posebno interesantan nam je bio proces transformacije, kroz koji se glavna protagonistica romana pretvara u lisicodlaka - radi se o hipnotiziranju "žrtava", za koje ona uprizori njihovu najomiljeniju fantaziju i istovremeno jim "ukrade" životnu energiju; ne svu, samo dovoljno, da se samo-uzdržava :) . Tu vidimo jednu interesantnu paralelu sa koncertnom situacijom (gde je taj "vampirizam" isto tako dvosmjeran, recipročan). S obzirom da svi imate neke bendove i projekte uz Werefox, da li ste još aktivni u njima ili su u hibernaciji?

M: Svima nama je glavni bend Werefox. Bendovi, iz kojih smo izašli, u kojima smo svirali prije (Psycho-Path, Sphericube), ne postoje više. A paralelni projekti i surađivanja sa drugim muzičarima su dapače uvijek opcija.

B: Ja povremeno radim muziku za koji kratki film, u planu je i moja solo stvar Bekko (jednom), a Werefox su u prvom planu, da.

Pjesme su na engleskom, a naziv albuma na njemačkom. Zašto?

M: Mi volimo otvorenost, eklekticizam i hibridnost i zbog toga nama nije nimalo čudno to, da je naziv albuma na njemačkom, a tekstovi na engleskom. Nije ni izključeno, da če na sledečom albumu pojedine pjesme biti miks dvaju jezika (engleskog i njemačkog ili španjolskog) ili da če u njima biti pojedinih stihova na nekom drugom jeziku. Engleski ostaje za nas glavni jezik, jer je meni, koja pišem tekstove, to najprirodniji izbor u kontekstu široko shvaćene rock muzike. A "Das Lied der Maschinen" je sintagma, koja se nekako organsko uklopila u kontekst gotovog albuma; tako što se zvuka tiče, kao što i u kontekstu tekstova, koji su se zaokružili u neku priču o bioničnim mašinama.

Po meni je novi album nešto čvršćeg zvuka i koherentnije materije od prvog albuma. Reakcije kritike su pozitivne. Kako ste Vi zadovoljni s albumom?

M: Ja sam jako zadovoljna. Mislim, da smo se sa tim albumom konkretno približili zvuku, kojeg tražimo, kojeg čujemo u našim glavama i kojeg live - u optimalnim okolnostima i momentima - več i imamo.

B: Mi smo zadovoljni! Bila je super vibra kad smo snimili i mislim, da se to može čuti. Uhvatili smo jedan trenutak u vremenu koji nam je odskočna deska za nove kreativne avanture.

Vratili ste se i dugogodišnjem P-P producentu J. Kell-u, koji se ovdje zove Hannes Jaeckl. Koliko je on zaslužan za čvršću transformaciju u odnosu na debi album?

M: Hannes je bio (i je) jako važan faktor u toj transformaciji. Pogotovo za mene je to bio na neki način "povratak kuči". Hannes se - otkad sam poslednji put radila s njim - razvio u zaista izvanrednog i versatilnog producenta, a i ja sam prošla kroz puno razvojnih faza što se tiče upotrebe glasa, stila pevanja, a i što se tiče mog pristupa ka stvaranju muzike (isto mogu reči i za sve ostale članove benda). Tako da smo obojica bili mišljenja, da je high time, da opet surađujemo. A i ostali u bendu se jako dobro razumiju s njim a i znaju ga od prije.

B: Hannes je naš prijatelj i znamo se već dugo. Pogotovo nam je bitno, da zaista kuži našu muziku. Nije bilo ono - sad sam ja tu i stvari će zvučat kako ja kažem. Potpuno se je spojio sa muzikom, našom filozofijom, načinom rada. Radili smo puno na aranžmanima i zvuku. A imali smo se i prejebeno dobro. :-)

Da li je Scott McCloud čuo album i kakva je njegova reakcija?

M: Nije još :) Ali je čuo Dälek nekoliko pjesama i njemu su super. Pogotovo "Triads"; spot je komentirao sa "Sick video!", što je naravno mislio u pozitivnom smislu :-) .

Unputdownable, Loudsneaker, Incommunicado, Bekkognition samo su neki od "čudnih" i teških imena pjesama još iz razdoblja Psycho-Path. Na ovome albumu se nastavlja s Omnisentient. Teško je izguglati značenja tih riječi. Kako dolazite do njih?

M: To ti je moja obsesija, jer sam po profesiji lingvist: to play games with words :) . Ne, ozbiljno: taj fleksibilni i kreativni aspekt jezika, pogotovo tvorbe (novih) riječi za mene predstavlja jednu posebnu slobodu, koja otvara nove dimenzije značenja i omogučava, da pjesma zapravo nikad nije "gotova". Za mene su najbolje pjesme one, koje mi uvijek znače nešto drugo i novo, a da pri tome ipak sačuvaju sva značenja, koja su imale u prošlosti; kao da svaki put, kad jih čujem, "uđem" u neku drugu verziju istog filma. Omnisentient znači nekog ili "nešto", što osječa SVE....



Zanima me pozadina texta Triads, pogotovo početni stihovi "Firefighters in the sky, why don't we just let them die?"?

M: Hmm...ja ne volim objašnjavati naše tekstove, jer želim, da si svako stvori svoju priču, ali mogu ti reči, što taj stih znači meni. Tu opet ima više slojeva značenja: jedan je povezan sa drone-ovima, sa drone-napadima i sa bezličnošču i indiferentnošču, sa kojom "odlučuju" eliminirati žive mete. A druga sa sličnim atributima, koje možemo pripisati potrošačkom društvu (pogotovo kad spojimo to sa slijedečim stihom: "Shower them with frozen affections - shackles and rings, they´re not above such things") - mislim na automatizam, sa kojim "dobri konzumeristi" reaguju na podmitivanje i zarobljivanje "blistavim predmetima". A ima još i treči sloj značenja, koji pokaže sasvim drugu prespektivu, naime perspektivu nekoga, ko u tome vidi "loši" automatizam i - metaforično - te "loše mašine" prepusti njihovoj sudbini, jer su "beyond salvation".

Slijedi promocija albuma na kojoj dolazite i u HR, prvi puta, čini mi se. Kakva su očekivanja?

B: Pa, očekivanja.... Da će doći nešto ljudi na svirke i da ćemo od sad svirat više i kod vas.

Upravo ste se vratili iz Knina i Sarajeva. Kako je tamo sve prošlo?

B: Super je bilo, prava avantura! Pravi roadtrip, oko 1500 km u 3 dana, malo spavanja.... Sarajevo je divno, hvala organizatorima Dva super dana festivala! A pogotovo se nam je sviđala svirka u A3 u Kninu. Već smo se dogovorili, da sviramo tamo u 2017 na njihovom festivalu. Tako da - naš prvi koncert u HR, bio je jedan naših bolji uopće!

I za kraj, što trenutno slušaju članovi Werefoxa, kod kuće, na putu…

M: Ja trenutno najviše slušam novi album The Kills, "MartyrLoserKing" od Saul Williamsa, fenomenalni novi album od Dälek "Asphalt for Eden", i Iggyjev "Postpop Depression". A i Bowie je uvijek na programu (sve od Black Star do najranijih albuma).

B: Autolux - Pussy's Dead
Julia Holter - Have You In My Wilderness
Iggy Pop - Post Pop Depression
Shye Ben Tzur, Johnny Greenwood and The Rajasthan Express - Junun
Savages - Adore Life
PJ Harvey - The Hope Six Demolition Project
Colin Stetson & Sarah Neufeld - Never Were The Way She Was

Poruka neka?
B: Podržavajte bandove koji se vam sviđaju! Idite na koncerte, kupiti koji cd, vinil ili t-shirt i tako dajte svoju podršku. Ako nema toga, jednog dana neće biti više ništa. Neće više biti bandova, koji vam daju soundtrack za vaš život. Svirat u bandu postat će privilegij za one koji imaju dovoljno para, da si mogu to priuštiti i to se ne smije dopustiti.

pedja // 25/04/2016