Tko se sjeća prvog istoimenog albuma ovog benda? Bilo je to odlično, ali nažalost, neprimijećeno remek-djelo 2007. godine nakon čega više nismo čuli niti tona od Mile Rašua (ili Rauša?) i ekipe. Zaboravili su i na bend i na album i oni koji su znali za njih, tako da je ovaj drugi rad vjerojatno za mnoge prvi susret s ovim sastavom čije ime priziva u sjećanje fabriku automobila Priboj i gomilu viceva na račun čuvenog FAP-a. No, bend ne dolazi iz Priboja, već iz Subotice, a ime vjerojatno nema ništa sa automobilskom industrijom. Ima jedna priča koja kaže da se bend predstavljao ovako - 'mi smo F.a.P., F kao Mile, A kao Aleksa i P kao Edvard'.

Ovaj album ima nekoliko malih, ali zamjetnih lapsusa koji stvaraju zbrku. Objavljen je kao data track s 13 pjesama u windows media audio formatu i 4 prateća video-spota u dva različita formata. Ja sam ga pokušavao otvoriti na DVD playeru, no osim audio zapisa, dva video-spota nisam uspio otvoriti, a preostala dva nisu imala ton. Odnosno, video codeci nisu ispravno formatirani, pa nije bilo druge nego da ih sve konvertiram u obični GOM media file (.avi). Onda, naslovi pjesama na omotu ne poklapaju se sa poretkom na cd-u, neke su ili suvišne ili se drugačije zovu, a jedna je čak i krivo odštampana. Namjerno (ili nehajno) ispisano "Kraftweark (tekst)" sakriva obradu "Pocket calculator" Kraftwerk koja se nalazila i na prvijencu pod naslovom "Calculator".

Sva ta zbrka zbrda-zdola ni malo ne umanjuje kreativni doseg albuma koji vrvi s originalnim gitarističkim igrama, zanimljivim tekstovima i dva psihodelična poluelektronska funk instrumentala "Severno bački košmar" i "I južni košmar". A ako me memorija još dobro služi, s debija su ovdje osim obrade Kraftwerk još dvije pjesme - "Podzemlje" i "Zloopium" (prije se zvala "Opijum"), tako da naposljetku album ima 10 'novih' stvari, no upitno je koliko su one nove budući da se na pratećim spotovima vidi da su dvije snimljene uživo na dočeku Nove 2004. godine u Mini clubu.

Okey, šta je - tu je, o bendu se ništa više konkretnije ne može saznati budući da izgleda uopće nemaju web-stranicu osim FB profila Rašua, a onih malo podataka s omota ne govori ništa posebno osim da je bubnjeve svirao Aleksa Otašević, dok su se basisti mijenjali kao i prateće vokalistice. Kao što su se mijenjale postave, tako je i materijal očito nastajao u različitim vremenskim terminima, pa tako ovdje ima čitav skup kojekakvih stilova i žanrova. Uvodne i najbrže "Art" i "Bando njunjava" prožimaju punk, post-punk, ska/reggae, kompleksne gitarske aranžmane na tragovima Šarlo Akrobate i Žoambo Žoet Workestrao što sve dovodi u spregu sa neurotičnošću The Pop Group i zvrkarijama Frank Zappe. Za singl izabrana je "Bunjevac", vesela obrada starogradske pjesme "U tem Somboru" s korištenjem stihova 'ženiću se ja, žena mi treba' s djelomičnim prepjevom na mađarskom i specifičnim rastegnutim vokalima.

Priloži video "Bunjevac": http://www.youtube.com/watch?v=eVEv2geUt7w

Nadalje, album ima i još dva elektronska komada - nenadani kratki jazz intermezzo koji na omotu stoji kao "Psiho", a na cd-u kao "P.U.N.K.S." te acid-jazz/jungle/d'n'b "In memory (Irena Andrić)". Obje kompozicije zajedno s ona dva ranije navedena odlična instrumentala prikazuju bend u posve drugačijem izdanju koje je teško povezati s čudnovatim post-punk egzibicijama na ostatku materijala. Tu ima podosta frenetičnog kaosa izmješanog s hardcoreom i jazz-rockom ("Perverzija"), funkom ("Podzemlje"), te dvije punkačine ("Ujedinjenog nazzi američkog nam zla" i "Zloopium").

Ovakav čušpajz stilova dosta je teško uhvatiti za glavu ili rep. Očito je raskoš i talent vođe benda prilagođavan mogućnostima muzičara s kojima je radio, pa sve skupa funkcionira poput neke kompilacije koja obuhvaća nekoliko različitih, gotovo nespojivih faza kakve je malo koji bend imao u karijeri. S lirske strane, varijacije između erotskih strasti i političkih frustracija na vladajuću balkansku bandu i američki nametnuti konzumerizam prikazane su sirovo i bespoštedno s nekim zanimljivim sloganima koji su izgleda zaživjeli u lokalnim sferama, tako da se ovo djelo uklapa po svim parametrima u aktualni životni nered. Oivičen sa nadrealističnim i košmarnim ilustracijama Pavić Damira-Septika, sve puca sa nezadovoljstvom i neostvarenim ciljevima, ali nikako konačan dojam nije bolji od prvijenca. Mnogo toga fali...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/02/2013