Prjie eto tjedan dana, sarajevski su Velahavle drugi puta pohodili Zagreb. Prvi puta, bilo je to prošle godine u KSET-u i sjećam se kad me njihova menađerica Ivana upitala bi li ih možda došao pogledati. Naravno da sam došao, a kako je taj puta bilo, ostalo je zabilježeno na videozapisu. No nažalost, ne i kod prevelikog broja publike pa je ovaj puta Samir (vokal) rekao kako je zadovoljan kako su uspjeli izdurati taj gig pred veoma rijetkom publikom.

Ovaj puta srećom nije bilo tako, a za organizaciju nije bila zadužena jedna Ivana, već dvije! Tako su se negdje oko 1 sat iza ponoći, Velahavle popeli na binu i krenuli sa svirkom koja je ubrzo nakon toga bila prekinuta jer tehnikalije su odlučile krenuti po svom, no za minutu ili dvije, sve je opet štimalo i nastavljaju(mo) gdje se stalo i s pravom smo mogli očekivati ono po što smo i došli. E sad, netko je to dobio, a netko i nije. Na mene osobno ostavili su takav dojam da moram biti iskren i reći da mi se više sviđa ono što se može čuti na njihovim albumima.
Vjerujem da nisam jedini i da djelim mišljenje sa još nekolicinom iz publike, no isto tako znam i da se većem djelu publike bend veoma dopao. Imaju sve što bi čovjek od ovakve glazbe poželio. Rifova nalik na ratm-ove, ambijentalne elektronike, brže d'n'b elektronike, rock-a, pomalo ovog, pomalo onog. Trenutak melodije bi me asocirao na Lamb ili Bonobo ili nekog trećeg. Drugi tren na indie bendove sklone elektronici , treći na ne znam više koga, no ono što me u principu i najviše nagnalo na to, jest zvuk koji nije nov niti ''catchy''. Nije to u principu ništa loše, što je uostalom bilo vidljivo i po rasplesanoj publici, no osobno ću Velahavle prije poslušati u komforu stana, nego na koncertu.
Prvenstveno radi pjesama koje su na studijskim izdanjima jako fino isproducirane, kao npr. obrada bugarske folk pjesme ''Prituri se planinata'' (koje se ne sjećam da su izveli) i jednostavno mi live nisu toliko sjeli. Pročitao sam negdje i da ih se uspoređuje i s Dubiozom koja je kompletno drugačiji bend, osim po nekim temema pjesama, no po meni to nema baš neke prevelike veze. Mislim i da im tekstovi na engleskom, barem kod domaće publike, nisu neki plus ako se u njima ponekad jasno čuje balkanski naglasak. Sve u svemu, odslušali smo cijeli koncert i žurno poslije toga zbrisali jer čekali su nas još kojekakvi zadatci. Večer u Attack-u prije i poslije Velahavle tresli su ritmovi dub-a, dubstepa, i srodnih glazbenih pravaca, pa se druženje nastavilo do kasno u noć. A nama preostaje samo da pričekamo dva EP-ja koja su najavili u intervjuu, pa da čujemo što novog imaju za ponuditi.

mario m. // 14/11/2014