Ne zajebavaj se s tamburaškim festivalom! - ovu je mudru pouku morao ovaj osječki samodeklarirani humanist i borac za ljudska prava naučiti sa svojim novim albumom. Umjesto planiranog imena "Zlatne žice" morao ga je nazvati "Zlatne žbice". Tko s đavolom tikve sadi... No, ova prinudna promjena naziva je na kraju možda bolje ispala nego da je cijenjene čike tamburaše bolio ku...kuruz kako će tamo neki reper nazvati svoj album. Ovako je naša slatka mala estrada postala bogatija za još jedan baš neobičan, isimprovisiran naziv albuma. Osim ako tamo neki biciklistički klub ne preuzme i ovo ime kao svoje. O "Zlatnim ž(b)icama" se može raspredati puno toga. Kandžija je skupa sa suradnikom Toxarom za svoj novi uradak angažirao brojnu ekipu sudionika u zločinu. Od producenata kao što su Koolade, Toza, Dirty Hairy, Phezz pa do pomoćnika na mikrofonu iz Krankšvestera ("Trenerka i kožnjak"), Saleta iz TBF-a ("Klavir"), General Wooa, Bvane i Brke u "Svemirska misa". Svi oni zajedno su u ovaj album smotali ukupno dvanaest pjesama, čije slušanje se može usporediti s šetnjom kroz hodnik jedne od onih stambenih zgrada s tankim zidovima iz čijih stanova dopiru krici iz televizora gdje svake sekunde neki glumac umire pod paljbom rafala ili neka glumica užasnuto vrišti iz sveg glasa.
Bum.
Na meti su (spore) Hrvatske željeznice.
Bang.
Gastarbajterska rodbina iz Njemačke dobiva svoju porciju.
Tres.
Veliki hrvatokatolici Thompson i Rojs padaju na pod s krvavim njuškama. Pred Kandžijom i njegovim gangom nitko nije siguran. Koliko samoprozvani i bezguzi reperčići toliko i ljepotica, naša sveprisutna Rozga. Dosta old-school beatova, gdje sami sebe uspoređuju s Beastie Boysima, pa to odmah i opovrgavaju. Dosta samplova narezanih s YouTubea, starih filmova, stranih i domaćih. Ritmičnih matrica, jazza, soula, funka i gomila efekata u kojima su se raspištoljili spomenuti producenti. Retro klavir i još više old school truba pa onda lajna scratcheva i drmajućeg basa i cug dobro sročenih rima. Ali nisu sve pjesme na vrhuncu zadatka. Otprilike po shemi jedna odlična jedna loša. Jedna za uzastopno ponavljanje u playeru, druga za zijevanje pokraj njega. Od malo toga obećavajuće uvodne "Testisi", preko turbulentne vožnje brzog beata u sljedećoj "Duge kandže". Koju slijedi umarajuća "Rodbina", funkoidne "Zlatne žbice" i preduge "HŽ". Preko najbolje "Svemirska misa" i album fillera "Madžarska", te hip hop jazza u "Klavir" i funkastične "Kifke u pekari". S "Bazga" je tek samo popunjena praznina i produženo trajanje albuma, a slijedi ju izvrsna "Trenerka i kožnjak" umočena u funky soul zvuk. Završnica albuma je dopala još jednoj smarajućoj "Gas maska". Znači po kvaliteti dosta neuravnotežen album, koji istovremeno časti s nekoliko predobrih stvari i odbija s isto toliko nepotrebnih iskliza. Za fanove ovog Osječanina to zasigurno neće biti neka veća prepreka, dok će ostali morati filtrirati njegov novi album, otprilike ovako kako je to prethodno urađeno. Međutim, ako pružite šansu "Zlatnim žbicama", nećete se razočarati. Garantirano.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 31/12/2012