Otkako su Tim Lambesis (vokal) i Jordan Mancino (bubnjevi) u bend doveli basistu Josh Gilberta iz nepoznatih This Endearing koji im od 2006. pjeva melodične 'clean' vokale kao suštu opoziciju Timovom bijesnom, frustriranom i agresivnom growl-anju, te ostvarivši ogroman uspjeh četvrtog studijskog albuma "An Ocean Between Us" (2007, USA no.8), sa svakim novim radom se postavlja samo jedno pitanje - mogu li još bolje? Kreativni napredak je svakako vidljiv, prethodni album "The Powerless Rise" (2010, USA no.10. UK no.172) mnogi smatraju njihovim vrhuncem, no kako je ovdje riječ o njihovom najnovijem uratku, neizostavno se počela jasno kanalizirati jedna konstanta - repetativna formula uspješnosti. To naravno, barem još uvijek nije nikakva prepreka za bend koji je ostvario niz velikih pjesama i s pravom je ustoličen na sam tron metalcore scene (pjesma "Nothing left" je 2008. bila nominirana za Grammy u metal konkurenciji). Kako su gitare oduvijek bile glavno oružje benda još iz doba kada su na prva dva albuma promijenili čak 7 gitarista (okey, i uglavnom vrlo dobro sročeni tekstovi koji često zalaze u intimu, duhovnost i christian-rock oblast), i ovdje su Phil Sgrosso i Nick Hipa dali veliku kolekciju privlačnih riffova i solaža u kombinaciji s thrash-hardcore ritmovima.

Prvi singl "Cauterize" koji ujedno i otvara album je pravi primjer njihove tehničke sposobnosti da sa strašno moćnim hardcore tempom isprepletenim lakšim dionicama, Timovim grubim growlima i nježnim, gotovo senzibilnim Gilbertovim arijama oiviče sjajno izbrušen stil u idealno odvagnutu komercijalnu pjesmu. A također je odmah tu i drugi singl "A greater foundation" koji se neznato razlikuje po shemi; brzi i ubitačni tempo je još pojačaniji, dok su ostali parametri približno identični s jedinim otklonom u grlene zborske hip-hop povike.



I otprilike tako pjesmu po pjesmu se raspreda album; negdje su uvodnici tromiji, negdje brži, a jedine diferencije pokazuju hitoidna "Whispering silence" s punk-hardcore nabojem, baladična "Overcome" i kratki instumental "Washed away". Sve je to u principu jako dobro napravljeno, energično, koncizno, s mnogo mašte i s mnogo kvalitetno odmjerenih gitarskih radova i međuigri, te fantastičnom produkcijom Bill Stevensona (bubnjar Descendents). I po svemu sudeći, ovako kako stvari stoje, oni svoju shemu dobitne formule zasigurno neće mijenjati samo tako, te je teško očekivati da će se upuštati u eksperimente ili koketiranje s nekim drugim izrazima.

Ljubiteljima žanra ovo sjeda otprve.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 27/11/2012