'...rekli su mi ovoj zemlji ne trebaš ti, ovoj zemlji ne treba tvoj rad, ovde se ne ceni škola, ovde se ceni prevara'... dovoljno jasno, zar ne?

Nisam mnogo očekivao od ovog beogradskog benda nakon debija "Pored vatre", ali sam se gadno prevario. "Protiv tebe" ne samo da je potpuno drugačiji, nego je i jedno od boljih ostvarenja ovogodišnje ex-Yu scene.

S niskom kvalitetom snimke koja u produkcijskom pogledu tek neznatno premašuje nivo demo karakteristika (osobito u tretmanima gitare i bubnjeva), ovaj bend je napravio pun pogodak sa fantastičnim pjesmama. Ali pjesmama od kojih ostaneš zabezeknut; iskrene su i emotivne i ne priklanjaju se nikakvoj trendovskoj metafori. Dobro, ima tu i tamo nekih konotacija, ali dođavola, bitne su pjesme i mogu reći da ovako dobre i odlične pjesme nisam čuo jako dugo.

Produkcija je loša, ali pjesme su fenomenalne. Na ovom albumu nije toliko bitan glazbeni rad koliko vokalni i lirski posao pjevača Damjana Pavlice. Koliko taj momak ima snage za napraviti, napisati i otpjevati pjesme koje su otprilike u rangu Azre, stare Čorbe, EKV, nekih angažiranih skladbi Boe i starih Dorian Gray, a donekle se mogu uklopiti i u svjetonazor Goribor bez droga i opijata. On je ovdje napravio jako dobar posao i zbog njegove vokalne interpretacije se zaboravlja prilično loš glazbeno-produkcijski performans. Dobro glazbeno nije toliko loš, ali nije niti osobito kvalitetan i kreće se u rangu starog new-wavea s malo reggae ritmova i ponekim kompleksnijim zahvatom. Ali njegovi tekstovi su, mora se priznati, buntovno prkosni, ljutiti i ideološki punkerski poetično angažirani. Može se ostati zapanjen brojnim stihovima s ovog albuma i u svakoj, ama baš svakoj pjesmi se osvješteni slušatelj može pronaći otprilike isto kao i u stihovima Azre ili nekih starih drskih vedeta jugoslavenskog punka poput ranog Orgazma, Parafa, Termita, Trobecovih krušnih peći ili Pankrta.

Osjećaj kojeg pruža ovaj album je veoma pozitivno iskustvo. Zavisi s koje strane se gleda. Uključivši malo zdravog mozga i puno neoptimizma, dobijena je idealna slika današnjice. Ovdje uistinu nije potrebno razglabati kako funkcioniraju današnji veliki bendovi Van Gogh, Let 3, Psimomodo Pop, Hladno Pivo, Riblja čorba, T.B.F., Urban, Majke, Kawasaki 3P... jer je to sasvim drugačiji svijet na komercijalnoj površini, no ovo je jedan sasvim prirodni underground koji se evolucijski rapidno giba onako kako to i postulati zahtjevaju.

Ovo ne da je odlično, nego je ponekad i fenomenalno, primjerice nabrijana punk pjesma "Obnova i izgradnja" koja kaže: 'rekli su mi ovoj zemlji ne trebaš ti, ovoj zemlji ne treba tvoj rad, ovde se ne ceni škola, ovde se ceni prevara' i pazi sad, ovaj bend zna točno šta treba napraviti, a može im se diviti zbog nastavka teksta 'od danas počinjemo dizati našu zemlju iz pepela, potreban si nam ti, potreban nam je tvoj rad'! Pa čovječe, to niti The Clash nisu napravili u vrijeme Margareth Tacher. Ovo je prava revolucijska budnica!

Materijal vode odlični tekstovi puni razjebanog djetinjstva, primjerice vokalno upečatljivo, a svirački nešto tananije izvedena "Ona živi na nebu" koja osim što ima sve potrebne elemente kompleksnije tehnike new-wavea s reggae elementima, nosi tešku emotivnu i socijalnu priču, a po nekoj ljestvici kvalitete, naredna odlična pjesma je vrlo kratka proto new-wave "Sloboda" (2.24) koja počinje himničnim stihovima 'sloboda se krije po podrumima, sloboda se krije po šumama, sloboda se skriva od organa reda, sloboda se krije od očiju javnosti, sloboda živi na marginama, sloboda živi u svakom od nas', a ima i optimistički nastavak 'kud god krenemo, širćemo radost'. Završna psihodelična laganija space-rock tema "Vasiona" u kojoj se izrazitije koriste i klavijature izgleda da ne pripada ovom društvu 'balkanski' orijentiranih razjebanih punk/new-wave pjesama, namijenjena je za neki bolji svijet gdje nema ovakvih gluposti i bedastoća koje nas okružuju. Spoken-word tekst kaže 'svud naokolo i kroz nas struji mistična energija koja se ispoljava kao lepota, a oseća kao ljubav'. E, pa to je teško pronaći. Na svu sreću Damjan je to pronašao na vrijeme...

Nije sad da prvi dio albuma sa punk-rock komadom "Mali", laganim natruhama electro/industrial-punka "1994" ('oni što imaju svet, neka vide šta će sa njim, mi imamo samo reči'), pretromog hardcore pokušaja "Ekumena" (koji nikako da eksplodira, a mogao bi), bespotrebnog tipičnog new-wave/reggaea "Jebeni grad" i ispovjedničkom "Moje vreme prošlo" s presporim math-core primjesama nije u fahu ove 4 navedene; daleko od toga. Svatko se može naći u njima zahvaljujući vrsnoj literarnoj rock-punk poetici, ali evidentno je da se uz čistu svirku ovdje mogao daleko bolji rezultat postići prljavim zvukom, energičnijom svirkom i hrabrijim eksperimentiranjem sa nekim žanrovima koji su usko vezani uz new-wave, a bome i novijim alternativnim trendovima. U vokalu Damjana se itekako osjeti da je spreman za velike poduhvate, no glazba to nikako ne dočarava. To treba biti brutalnije i žešće, takve su pjesme, to je trebao biti urnebes.

Stvar je sljedeća - pjesme su tehnički 'školski' snimljene očito sa željom da budu što 'čišće' i bez mnogo buke, odsvirane na električnu gitaru (koja je ponekad nadosnimljena ako se ne varam), bubnjeve koji nalikuju na plastično tupu programiranu ritam mašinu s ponešto synth harmi i uopće nema izraženih basova tamo gdje bi trebali biti, a to svemu oduzima manjak potrebnog 'šusa' jer su sve ovo jako dobro koncipirane pjesme. Kada bi se ovaj materijal jednog dana stavio na raspolaganje nekom odgovarajućem producentu koji bi se usko povezao s bendom, ovo bi mogla biti bombetina od albumčine.

Kao demo predložak, ovo je odličan materijal s odličnim pjesmama, itekako je veliki napredak spram prvijenca, ali ovakve uistinu sjajne pjesme uraditi u ovako tankoj produkciji je prokleta šteta.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 05/10/2012