Već sam pri osvrtu na prošli album napisao da nema više nikakvog smisla preslušavati nove albume Sune Rose Wagner i Sharin Foo, odnosno THE RAVEONETTES, no uvijek se "nasaftam" i bacim se na slušanje.

Prošlogodišnje Wagnerovo izbivanje s turneje, a time i s prvog Terraneo festivala, bilo je uzrokovano "kliničkom depresijom" (kako se to stručno kaže) nakon ozbiljne ozljede leđa. To je uzrokovalo i prekomjernu upotrebu alkohola i raznih drugih supstanci i to baš u vrijeme pisanja novih pjesama. Nije baš da su THE RAVEONETTES neki veseli bend, ali "Observator" je ispao prilično "izbediran".

No, ni to nije ništa novo. Ipak, noviteta ima u njihovoj muzici, jer je klavir ušao u Wagnerov svijet, pa je tako na naslovnoj pjesmi zauzeo i glavno mjesto, umjesto dosadašnjih fuzzy gitara. Iako nije u prvom planu, klavir se pojavljuje u većini pjesama, a najljepše uz Observator paše i u Young and Cold. Tek na pola albuma Wagner se usuđuje odbaciti klavir i vratiti se izvornom zvuku (Sinking With the Sun), da bi nas na kraju ('Till the End) bučnim gitarističkim zidom u stvari podsjetili na svoje korijene.

Na kraju dobili smo još jedan moglo bi se reći klasičan THE RAVEONETTES album, nešto malo laganijeg tempa nego smo navikli, pa time i zamornijeg za slušanje (iako traje samo pola sata), koji neće privući nove fanove, a niti otjerati stare. No, dobili smo i možda najljepšu njihovu pjesmu, She Owns the Streets, pjesmu o prilično ludoj ženi koja pleše po njujorškim ulicama ("Is it valium, is it all drugs? Or is it just every day fun?").

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 29/09/2012