Mračna retrospektiva vlastite prošlosti i iskreni rezime današnjice. U svom novom, drugom po redu albumu ovi Makedonci iz benda Xaxaxa stavljaju nas pred zrcalo; kroz njihovu priču, prepoznajemo našu vlastitu, osobnu. A ono što dobivamo za vidjeti nije ni malo ljubičasto. Stvarni svijet smo zamijenili s virtualnim. Banane-države o kojima smo samo čitali i slušali, u međuvremenu su postale one u kojima živimo. Mi, mladi, zdravi, lijepi i glupi smo još i ponosni što živimo u ovom modernom robovlasničkom društvu. Stupanj gubitka slobode se nažalost ne nalazi u godišnjim revizorskim izvještajima. No, ako zatvaramo oči pred tragedijom, onda ne vidimo i ono što je veličanstveno.

'Koliko nazad možeš da se vratiš?' - pitaju nas ovi punk-rockeri iz Skopja u istoimenoj pjesmi. Koliko unatrag otići da bi konačno sagledali the big picture? A ona je u svojoj suštini borba bogatih i siromašnih. Što je čini se i centralna tema ovog albuma. Siromašni streme ka tome da postanu bogati. Bogati ih u tome žele spriječiti. Jer bogatstvo je samo moguće ako postoji nepravedna raspodjela. Vrlo je jednostavno: što je manje bogatih, time je veća koncentracija bogatstva i moći koje posjeduju. Oni koji nekim slučajem i uspiju ugurati se u tu odabranu šašicu privilegiranih, čudesno zaboravljaju kako je to biti na drugoj strani. I tako se u nedogled nastavlja krug socijalnog darvinizma, kojeg spominju u pjesmi "Fanariotska prikazna". Ali u pjesmi "Kon svoite se vrtiš" se namjerno cijeli taj sustav obrće naglavačke, te se sugerira da su siromašni i potlačeni oni koji su najjači i da su oni (ili bi trebali biti) naše istinske vođe.

Sukladno načelima i stajalištima koje prezentiraju u ovih deset pjesama, glazbena podloga ovog tročlanog sastava je iznimno melodični i energijom nabijeni punk-rock. Neki će možda reći: 'E jebiga, pa zar opet punk-rock?!' - još jedan bend među stotinama sličnih. Ali tu je kvaka. Ovi Makedonci su zaista iskusna i uigrana ekipa. Vasko Atanasoski, Nenad Trifunovski i Džano Kuc su također i članovi puno poznatijeg sastava Bernays Propaganda. S kojim imaju skupa s Kristinom Gorovskom brojne uspješne turneje diljem Europe. A o njihovoj kvaliteti svjedoči i podatak da ih je zapazio i Mark Heaney iz legendarnog Gang of Four, te napravio remix jedne njihove pjesme. Žestoki i prisni gitaristički aranžman u kombinaciji s pretežitim uptempo ritmovima, i mjestimično kao u pjesmi "Sekoj raboti" začinjen iznenadnim puhačkim elementom ili čak i klavirskom dionicom u "Kon svoite se vrtiš", ima svoje uporište ponajviše u zvuku osamdesetih. Točnije, u onome što su stvarali bendovi kao Hüsker Dü ili Rites of Spring. U stilu ovog benda se može naći tipičnog rocka kao što je pjesma "Ja polni zemjata so smrt", ali i slobodne interpretacije širokih i dinamičnih gitarskih baraža, koje su u međuvremenu postale njihov prepoznatljivi brend. Jednostavnost i izravnost je ono što je zajedničko skladbama ovih Makedonaca. U glazbenom i tekstualnom smislu. A album "Siromašni i bogati" ne zrači nečim inovativnim ili novim, ali kvalitetom svoje izvedbe koja je na svjetskoj razini.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 27/08/2012

PS: Album "Siromašni i bogati" izlazi na hrvatsko tržište 8. rujna.