Oni (još) ne ka*aju ništa. Nemaju auto niti stan. Dok čekaju da im lova konačno 'legne' od ZAMP-a, primorani su slušati gunđanja svojih staraca zašto ne pišu nekakve balade, koje bi, jeli, bile puno unosnije. Ali oni su mladi. I život je za njih još uvijek tabula rasa. Kao što bi rekli Prljavci, njihovi slavni sugrađani dok su još bili oni pravi prije nekih tridesetak godina: 'Sve je lako kad si mlad'. Kad si mlad svaka ti rima, ma koliko god ona zvučala blesavo, ipak dobro stoji. I svaka pogreška manje boli. Simpatični jesu. Oni pjevaju iskreno, često i duhovito o svom odrastanju u hrvatskoj metropoli. Njihov album prvijenac može poslužiti kao izvor saznanja za sve kronično neupućene roditelje koji su se uvijek pitali što to misli i radi njihov tinejdžer. Ali i za njihove vršnjake, koji će se pronaći u tome kada ovi pjevaju o problemima oko novih igrica, za koje su potrebne uvijek neke nove grafičke karte.

Mladi punk-mangupi oni jesu. Ali mangupi koji umiju dobro pržiti. Očito su u četiri godine od svog osnutka naučili puno lekcija iz punka. Vrlo melodične gitarske baraže i brzi, često u d-beatu otprašeni ritmovi bubnjeva bi mogli postati njihov zaštitni znak. A producent albuma Mark Mrakovčić je odradio zaista sjajan posao pogodivši točno kakav zvuk je potreban ovim mladim pop-punkerima. Pjesme su im kratke. Većina njih ne prelazi granicu od tri minute. I unatoč svojih čak trinaest pjesama, album "Bez'e'" protječe vrlo brzo. Tome pridolaze, uz uvodni "Intro", dva manje od minute kratka upada - "Gablec" i "Nazi punk(er)". U prvom se lakrdijaški prdi, podriguje i uz akustičnu gitaru pjeva: 'Svaki dan gladan sam'. Premda to sve vjerojatno služi da bi se naglasila njihova ionako već dovoljno izražena komedijaška strana, ispada kao nepotrebni promašaj koji se jedino može pripisati njihovoj mladalačkoj nesmotrenosti.

Pažnju na sebe ovaj četveročlani sastav je po prvi put skrenuo sa svojim debitantskim singlom "Rac", koji je ubrzo postao radijski hit i otvorio im širom vrata za snimanje ovog albuma, te ugovora s izdavačkom kućom Dancing Bear. To što je spomenuta pjesma "Rac" izostavljena na ovom albumu govori da su Ignor ipak pristali na određene ustupke. A to je osjetljivo na cijelom ovom albumu: nedostatak socio-kritičnog elementa. Dok je njihov dotični prvi singl bio jedan izvrstan spoj iskrenog i drskog mladalačkog revolta i nesputane energije, od kritike društva i trenutačnog stanja nije puno toga ostalo. Uglavnom se sve svodi na opjevavanje dnevnih nedaća jednog prosječnog hrvatskog tinejdžera. Tek se, kao u pjesmama "Ku" ili šaljivoj ska-punk poskočici "Jebenica pica", između redova nazire nešto kao socijalno angažirana tematika. Međutim, ono što je ostalo je ona ista energija. Ignorci sviraju kao kakvi iskusni velikani. Njihov živahni party-pop-punk zaista ne ostavlja ravnodušnim i može starijim slušateljima poslužiti kao odšteta za dobro sročene ali pretežno nezahtjevne tekstove. A onim mlađim, Ignor bi lako mogli postati novi domaći kick-as punk bend.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 11/08/2012