Mnogi će se složiti da su svoj zadnji odličan album napravili daleke 1982. ("Signals", UK no.3, USA no.10), a sve nakon toga je vrludalo s rizičnim formulama u potrazi za dobrim pjesmama i ne toliko osobitim cjelovitim albumima. Prošli album "Snakes & Arrows" (2007, UK no.13, USA no.3) je bio dobar, ali nije imao osobinu veličanstvenosti.

Kroz proteklih 5 godina svojski su se potrudili da progressive-rocku vrate onu osnovnu karakteristiku u obliku konceptualnog djela, te su sa svojim dugogodišnjim prijateljem, SF piscem Kevin J.Andersonom osmislili, kako sami kažu, alkemijski steampunk album (steampunk je podžanr znanstvene fantastike s elementima alternativne povijesti i cyberpunka). Anderson kao mentor i savjetnik, te bubnjar Neil Peart koji redovito piše tekstove poslužili su se čuvenim djelom "Candide" francuskog filozofa Voltairea koji je u djelu predočio kroz sarkazam značenje optimizma tokom teških vremena poput prirodnih katastrofa i velikog potresa koji je pogodio Lisabon 1755. godine. Neil Peart je, podsjetimo, u svega nepunih godinu dana (1997-1998) tragično izgubio prvo suprugu u saobraćajnoj nesreći, a potom i kćerku koja je umrla od karcinoma, a njihov inžinjer zvuka Freddie Gruber je imao ne tako davno vrlo sličnu porodičnu kalvariju, pa su Voltaireovo djelo iskoristili u globalnom kosturu - da istraže tugu i optimizam preko niza različitih estetskih nivoa u životu.

Album je priča koja prati mladog čovjeka kroz zbilju i iracionalne SF snove prepune avantura, fantazija, karnevala, te mističnih i hirovitih događaja. On putuje iz svog skromnog sela u grad Crown City tragajući za vlastitom spoznajom Boga, međutim njegovi stavovi se lome pod teretom društva koje je puno sukoba što je najbolje opisano u pjesmi "The anarchist". Naišavši na zapovjedničke sile sudbine potpada zaraznoj anarhističkoj želji za osvetom dosegnuvši svoj vrhunac tokom razornog susreta na karnevalu (drugi singl "Carnies", USA no.102, UK no.184), te u metežu dugog putovanja koje kulminira olujom prilikom povratka kući, njegova vjera doživljava kolaps u najkraćem komadu, nastavku sjajne math-metal/ funk teme "BU2B" (drugi dio u ambijentalnoj izvedbi) sa stihovima 'vjera mi se srušila, život ide od lošeg prema gorem, nema filozofije da me tješi u paklenom univerzumu'.



Gotovo slične, ako ne i iste postavke si tisućama godina postavljaju vjernici - koja je poanta života ako su svi događaji sudbinski predodređeni? Ovakav unutarnji sukob nalazi se u prvoj polovici albuma kroz spomenute pjesme "BU2B" i "Carnies", te prije nego što neimenovani junak kreće na put, njega drži čvrsta nada da će pronaći odgovore na vlastita pitanja. I umjesto da ih dobije u onom obliku kao što je pretpostavljao i očekivao, on kroz četiri posljednje pjesme otkriva da se vrtio u krugu spoznavši da je istina moćno samoubilačko kontra-oružje koje donosi poniženje. Iskustvo koje je stekao u Crown Cityiju mu postaje vrijednije od onih mišljenja i stavova koje je imao prije putovanja. Ova cijelovita priča bi navodno trebala biti objavljena i kao roman u dogledno vrijeme.

Analiza ove radnje je osnovni motiv kojeg Rush prepušta slušatelju i ako se koncentrirate isključivo na glazbu, nećete naći mnogo toga što "Clockwork Angels" bitno odvaja od nekih boljih albuma iz opusa benda u posljednja, pa recimo, 2 desetljeća. Tek pažljivim raščlanjivanjem fabule od pjesme do pjesme dolazi se do spoznaje vrijednosti ovog albuma, u protivnom će se tek primijetiti spomenute pjesme, kao i snažan prvi singl "Headlong flight" pod znatnim primjesama hard/heavy-rocka, te ubjedljivo čvrsta i kompaktna svirka tokom čitavog materijala oblikovana u standardno kompleksnim Rush aranžmanima. I recimo još završna laganica "The garden" i klasičan uvodni singl "Caravan" kojeg su promovirali ranije na živom albumu "Time Machine 2011: Live In Cleveland" (2011).

No, priđe li se albumu kroz koncept koji takoreći vozi svojom pričom poput filma, užitak će biti kompletan.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 17/08/2012