Tko zna da li bi mi se britanski MYSTERY JETS vratili u "uhokrug" da ne sviraju ispred PULP na meni dragom festivalčiću Fiera Della Musica u talijanskom gradiću Azzano Decimo. Tako sam saznao da su nedavno objavili i četvrti album, i da je taj album prilično dobar.

Ono što je prilično zanimljivo i nesvakidašnje, da su bend osnovali otac i sin Harrison, Henry i Blaine, s još jednim Blaineovim kolegom Williamom Reesom. Prvo su se zvali The Misery Jets, no Blaine je krivo napisao ime na bubnju pa su postali to što su i sad. U međuvremenu su im se pridružili i Kai Fish i Tamara Pearce-Higgins, koji su do danas već i otišli iz benda. Tako sadašnju postavu čine spomenuti trojac i Kapil Trivedi, dok za žive nastupe, navodno, koriste još dvojicu muzičara. U što ćemo se uvjeriti uskoro.

Prvi album "Making Dens" (2006) iznjedrio je 5 singlova i odluku "tate" Henrya da više ne nastupa na nastupima uživo. Drugi album "Twenty One" (2008) producirao je Erol Alkan, objavljena su i tri singla, a na 7'' izdanju pjesme Half in Love with Elizabeth pojavila se tada prilično nepoznata Florence Welch. Nakon dvije godine, objavili su i treći album "Serotonin" (2010) koji uz tri singla i opet dobre kritike nije donio zasluženu im slavu.



Tako smo došli i do novog albuma, za koji je bend potegao do Texasa, a utjecaj Amerike i američke kulture čuje se na svakoj pjesmi. Country muzika i pedal steel gitare na pojedinim pjesmama zauzele su mjesto britanskom pop zvuku, koji je dosad krasio pjesme Mystery Jetsa. Dečki rastu i razvijaju se, pa to i nije toliko čudno.

Iako album počinje melakolično s naslovnom pjesmom, vrlo brzo se pretvara u Neil Young vs Crazy Horse gitaristička nadigravanja (Had Me At Hello, Someone Purer) te se približava country stilu u The Ballad of Emerson Lonestar, što bi se već po samom "western" naslovu moglo zaključiti.

Ipak, najbolji su u baladama. The Nothing je najljepša balada ove godine, Take Me Where the Roses Grow je predivan duet Blainea i njegove bolje polovice Sophie-Rose Harper, a Lost in Austin ne bi se niti Manic Street Preachers posramili.

Za one koji vole Neil Younga ili Steely Dan s malo britanskim prizvukom, ovo će biti pravo otkriće. Stoga "deliver me from sin and give me rock'n'roll"...

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 05/07/2012