'Prava surf-glazba je instrumentalna.' - to je još 1975. godine napisao gitarist i 'kralj surf glazbe' Dick Dale (Del-Tones) u magazinu Who Put The Bomp, jednom od prvih glazbenih fanzina u povijesti. I ta njegova izjava je zadržala svoju ispravnost sve do današnjeg dana. Pobjedu u vječitoj borbi između instrumenata i vokala su u ovom slučaju jasno odnijeli ovi prvi. Postoje stvari koje se vokalom jednostavno ne mogu izreći. A u slučaju surf-rocka on može biti čak i prepreka. Bez obzira što su njegov početak obilježili Beach Boys, legendarni sastav koji je imao pjevača. Ono što je uslijedilo poslije njih prevagnulo je, uz neke časne izuzetke, ipak u korist čistog instrumentalnog izražaja. U kome glavnu ulogu vodi takozvani staccato-picking uz jake reverb i tremolo efekte na gitari. U toj neprekinutoj tradiciji je i glazbeni stil srbijanskog sastava Threesome.

U svom debitantskom albumu s nazivom "Adriatica" ovaj mladi tročlani sastav prezentira dvanaest intenzivnih i vrlo energičnih instrumentalnih skladbi, u kojima tipični surferski retro-zvuk zvuči tako uzbuđujuće svjež i moderan. Suvremeni surf-punk u pravom značenju riječi. Istovremeno čežnjiv i vedar. Ozbiljan i zabavan. Dok gitara Uroša Milikića, bas Petra Živića i bubnjevi Jovane Petrović iz skladbe u skladbu nedvojbeno pokazuju što su sve ova tri instrumenta sposobna iznijeti i ostvariti. Akcija, žar, prodorna dinamika i gotovo opipljiva atmosferičnost su vrlo spretno ukombinirani u ovom albumu, koji jednostavno nema nekih spomena vrijednih loših strana. I čiji tvorci su redom iskusni veterani srbijanske indie-scene.



Naravno da nam je mnogima kroz domaće Bambi Molesterse već poznat ovaj stil glazbe. Moglo bi se doći i u iskušenje povlačiti nekakve paralele između ova dva benda. No, kod slične stilske orijentacije, koja neminovno za sobom povlači i sličnosti u zvuku, ujedno i prestaje potreba za njihovim poređenjem. Threesome s ovim albumom dokazuje da je sastav koji samopouzdano utire svoj vlastiti put. Skladbe su im tempirane na vragolastu ritmiku i virtuozne gitarske melodije. Ogoljene od inhibitornog balasta, ništa ih ne usporava. Nema prepreka, niti ustručavanja. Bend koji posjeduje silnu energiju i to pokazuje u svakoj skladbi pojedinačno. Počevši od uvodne "Chasing The Car Bandits", za koju je snimljen i odličan tarantinovski video spot, pa do atmosferične završne "Lull"; slušatelj se pušta niz valove žestokih gitarskih riffova, koji usred tipičnog reverb-efekta konstantno podrhtavaju i na taj način kreiraju onaj čuveni furiozni surf-ugođaj, koji evo već pedeset godina ne ostavlja na miru cijeli rock-svijet. I koji uvijek iznova pronalazi nove pristalice. Bilo to u obliku rockabillya, garage rocka ili kao u ovom slučaju takozvanog surf-punka, čiji korijeni sežu još od konca sedamdesetih prošlog stoljeća.

Dramatičnost surf-rocka spojiti s energijom divljeg punka. Njegovu bučnost, pa i agresivnost upariti sa strašću koja zrači iz surf-glazbe su mnogi pokušali, ali rijetko tko je to tako uspio kao što je Threesome u svom albumu "Adriatica". Skladbe su im kratke i kompaktne. Plahovita "Raked over", psihodelična "GTO Crash", vatrena "First Wave" - bez puno prenemaganja u njima se izravno prelazi na stvar. Antemične solaže se redaju uz žustre ritmove. Prostrane ali oštre gitarske melodije isparavaju dubioznom intrigom nekakvog spaghetti-westerna. "Eddie Would Go!" sa svojim hrapavim zvučnim efektima i vrlo melodično vođenom gitarom, te mangupsko plesna "Dancefloor Stalkers" čine ovo izdanje uvijek interesantnim. Ili preradom opskurne "Interstellar Hardrive" od benda Man Or Astroman, pokazuju da su isto kao i njihovi uzori u devedesetima ipak spremni na eksperimentiranja. Kojih je na ovom albumu nažalost premalo. No, s "Adriatica" su se i bez toga vrlo dobro pozicionirali na internacionalnoj surf-sceni, a na regionalnoj (ne)sceni pogotovo.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 15/05/2012