Petrels su morske ptice iz reda bubnjavki ili cjevonosnica. Petrels je i ime pod kojim je solo karijeru odlučio započeti Oliver Barrett iz Bleeding Heart Narrative. "Haeligewielle" je njegov prvi solo album, objavljen prošle godine na Tartaruga Records i reizdan početkom ove godine za Denovali Records.

Haeligewielle je anglo-saksonska riječ za svetu vodu ili sveti izvor, koji su često bili paganska, kasnije kršćanska, sveta mjesta. Cijeli album je zapravo oda engleskom roniocu Williamu Walkeru (1869-1918), koji je živio na prijelazu 19. u 20. stoljeće, i njegovom spašavanju Winchesterske katedrale. Naime, 1905. godine otkriveno je da velika gotička katedrala, sagrađena na nestabilnom močvarnom tlu, tone u zemlju. Da bi se učvrstila, oko i ispod katedrale su na dubini od šest metara iskopani tuneli, a plan je bio da se temelji učvrste podmetanjem cementa i cigli na stabilnom šljunčanom sloju. Jedini problem je bio što su se tuneli punili vodom iz podzemnih tokova, a ispumpavanje je bilo nemoguće bez urušavanja katedrale. Tu je na scenu stupio William Walker. On je pet godina svaki dan po 6 sati ronio u mrklom mraku ispod katedrale, u ronilačkom odijelu teškom 90 kg, iznosio šljunak i učvršćivao temelje. Tijekom tih pet godina Walker je upotrijebio oko 25 000 vreća cementa, 115 000 cementnih blokova i 900 000 cigli. Svaki vikend Walker bi biciklirao kući, u Croydon udaljen 125 km. Sve to ga očito nije previše umaralo jer je za vrijeme svog rada na katedrali uspio napraviti i nekoliko djece. Nakon što su temelji učvršćeni, voda ispumpana i katedrala spašena, Walker je više puta odlikovan za svoj rad. Umro je nekoliko godina kasnije u epidemiji španjolske gripe. Barrettovo eksperimentiranje sintesajzerima i raznim efektima započinje s "After Francis Danby", koja se referira na irskog slikara iz doba romantizma, čije teme su često bile voda i apokalipsa, a jedna od najpoznatijih je epska "The Deluge" koja prikazuje veliki biblijski potop. Pjesma se polako gradi, poput pljuska, koji počne kao lagana kišica, a završi poplavom. Kraj pjesme označava zvonjava crkvenih zona, ali i kraj kiše, dok u pozadini čujemo udarce usamljenih kapljiica. Slijedi "Silt" iliti "Mulj" što se vjerojatno odnosi na mulj i šljunak u mračnoj vodi koja je okruživala Walkera. Drone elementi su lijepo ukomponirani u skladbu, s prilično zlokobnim krajem, i gotovo da se možete zamisliti šest metara duboko u mračnoj mutnoj vodi potopljeni u glomaznom ronilačkom odijelu. Jedna od najljepših pjesama na albumu. Tada dolazimo do sljedeće povijesne ličnosti, Knuta Velikog (oko 995-1035), kralja Danske, Engleske, Norveške i dijela Švedske, koji je prema zapisima svoje prijestolje stavio kraj morske obale, negdje u blizini Winchestera, i naredio plimi da stane i ne smoči njegove noge i halju. To se naravno nije dogodilo, a kralj je nakon toga proglasio da je kraljeva moć bezvrijedna, te svoju krunu objesio na križ i više je nikad nije nosio, sve u slavu Boga, svemogućeg Kralja. Kosti Knuta Velikog nalaze se u Winchesterskoj katedrali. "Canute" počinje tiho i završava s velikim krešendom, mogućim prosvijetljenjem? Na četvrtoj pjesmi "The Statue Is Unveiled With The Face Of Another" dolazimo do Williama Walkera, gdje se upoznajemo s pričom iz 1964. godine kada je u blizinu groba Knuta Velikog postavljena skulptura u čast Williama Walkera. Ali umjesto korpulentong i brkatog ronioca, skulptura je prikazivala mršavog i potpuno obrijanog inženjera Francisa Foxa, savjetnika na projektu spašavanja katedrale. Vjeruje se da je kipar za model izabrao krivog čovjeka s grupne fotografije. Statua krivog čovjeka je 37 godina stajala u katedrali s natpisom "U čast Williama Walkera, ronioca koji je spasio katedralu svojim dvjema rukama". Konačno, 2001. godine u katedrali su odlučili ispraviti grešku i postaviti ispravnu skulputu. "The Statue Is Unveiled With The Face Of Another" je sedmominutna skladba s elementima dronea pomiješanima s akustičnom gitarom i daškom americana prizvuka. Bez obzira na njezinu 'pitomiju' prirodu, pjesma ostavlja osjećaj apokalipse u zraku. "Concrete" je jedina pjesma na albumu u kojoj možemo čuti vokale, točnije muški zbor, i budi optimizam, nakon poprilično mračnih zvukova ranijih pjesama. Slijedi kratka i razigrana "Winchester Croydon Winchester", posvećena Walkerovim dugačkim vožnjama biciklom svojoj obitelji u Croydon. Svojim veselim ritmom dosta odskače od ostatka albuma i pravo je osvježenje. 15-minutna "William Walker Strengthens The Foundations" sa svojom igrom svjetla i tame, ipak nudi svjetlo na kraju tunela i zatvara album.



Oliver Barrett je ovaj album opisao kao 'songs of water, songs of stone', što prilično dobro dočarava o čemu se tu zapravo radi. Ne znam što bi William Walker mislio o uglazbljenom dijelu svog života, ali meni se "Haeligewielle" poprilično svidjeo. Zanimljiva tema albumu daje novu dimeziju i za potpuni užitak dobro je znati što se krije iza naslova pjesama. Kada glazba krene, slike same dođu.

ocjena albuma [1-10]: 8

ana // 24/03/2012