S ovime kratkim EP-ijem trojac iz Minneapolisa (iz originalne postave su gitarist i pjevač Paul Sanders i bubnjar Jeff Mooridian) prekasno se vraća na scenu kada su odavno istrošene sve zalihe klasičnog stila. I nekad vodeći noiseri, The Jesus Lizard su na svojoj povratničkoj turneji prije 2-3 godine shvatili da je njihov rad danas posve marginaliziran, obilato iskorišten i odavno je recikliran kod brojnih bendova, a i osvježen sa dodacima post/math/industrial/core/electro/hip-hop/dubstep i inim transžanrovskim elementima.

Nažalost, to Hammerhead očito ne mogu preboljeti i na ovih 12 minuta uporno prangijaju 'običnu običnjaču' nakon koje se s pravom može zapitati šta je to ustvari bio noise-rock. Naime, danas ovako zvuče gomile i gomile bendova s gitarskim distorzijama (a i distorziranim vokalima) i manje-više mnogima na pamet ne pada da se trpaju uz noise. A mnogi niti nisu svjesni da su s obje noge u njemu, no to ionako danas više nije važno.

Sanders i novi član, basist Apollo Liftoff koji im se priključio u reunionu 2010. praše ama baš klasični garažni rock s elementima post-punka i new-wavea kakav se svirao još 80-ih, a jedina stvar koja ih veže uz noise su distorzije. Kada ih ne bi imali, bili bi samo još jedan bend koji svira minimalistički jednostavan alternativni rock pod utjecajem Joy Division, The Fall i kraut-rocka, odoka rečeno, ništa nisu pobjegli od estetike vrlo sličnih Girls Against Boys. Ostali su i dalje melodični sa jednostavnim 1/1 tempovima i nekolicinom kraćih laganijih intervala, u kratkom solo instrumentalu "Cloudless face" Mooridian je bubnjeve zamjenio orguljama (Sanders je ispustio tek nekoliko noise tonova na gitari) i to je otprilike to. Okey, Sandersov vokal je još uvijek sonicyouthovski, a teme su im lirski prilično mračne, dok je naslovna "Memory hole" puna žalopojki za vremenom ranih 80-ih kada je ovakav stil bio revolucionaran napredak new-wavea i post-punka gordo inovatorski poticajan s radovima The Birthday Party, Butthole Surfers, Big Black i Scratch Acid. No, danas je ovakav retro zvuk Hammerheada gotovo vrlo sličan i našim bendovima poput Vatre i mnogima kojima je prvo ishodište bio također vrlo blizak grunge.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 09/03/2012