Pjevač, muzičar, poeta, pisac, Jack, Jacques, Anthony… Sve to je u svojoj dugotrajnoj karijeri bio Anthony Reynolds. Počeo je kao JACK. Bend u kojem je počeo, nakon samo nekoliko demo snimaka zapazili su ih iz legendarne izdavačke kuće TOO PURE, što je uzrokovalo izdavanje 7" singla Kid Stardust, a nakon njega i pet cd singlova, jednog ep-a i dva albuma. No, tu nije bio kraj grupe JACK. Nakon odlaska s TOO PURE, dva singla i jedan album.

Bogate orkestracije s asocijacijama na Phil Spectora ili Scott Walkera te specifičan Anthonyev vokal, kod kritike su bili odlično primljeni, no ne svirati brit-pop u Engleskoj u drugoj polovici devedesetih za mnoge je bilo pogubno. Čini se da Anthonyu to nije previše smetalo, pa tako s odličnog debi albuma "Pioneer Soundtracks" (1996), na ovoj kompilaciji možemo čuti bisere kao što su Wintercomessummer, Biography of a First Son, White Jazz i Filthy Names. Nažalost na kompilaciji nije bilo mjesta za njegov prvi singl Kid Stardust, ali ni za odličnu Dress You in Mournig sa spomenutog albuma.



Zato je bilo mjesta za bisere s drugog albuma "The Jazz Age" (1998) kao što su Cinematic, 3'oclock in the Morning ili My World Versus Your World. Unatoč ponovnom uspjehu kod kritike, ali i sve više publike, Anthony i JACK "ispisani" su s TOO PURE etikete, a sve što je kasnije objavljeno bilo je pod malim opskurnim izdavačima. Što ne znači da su im naredna izdanja bila lošija od prethodnih.

Dapače, izvrstan ep "LA Belle et la Discotheque" (2000) produciran od strane Simona Raymondea (ex-Cocteau Twins) skoro u cijelosti našao se na ovoj kompilaciji, a Disco-Cafe-Society, nešto je najbolje što je Anthony napisao, barem u textualnom dijelu. O muzičkom bi se tu dalo raspravljati.

Posljednji album grupe JACK, znakovitog naziva "The End Of The Way It's Always Been" (2002) dao nam je također nekoliko izvrsnih pjesama, kao što su The emperor of New York, u kojem Dan Fante (sin američkog pisca Johna Fantea) izgovara proročanske riječi "I'm so fucking high Death wouldn't dare interrupt me now", a tko se ne smrzne na to…



Kod Anthonya je uvijek "šljakala" multitasking shema, pa je uz JACK, bio zaposlen i na projektu naziva JACQUES, koji je bio nešto mirnija i ogoljenija verzija polubrata JACK-a. S JACQUES nas je zadužio s dva albuma i četiri EP-a, te nekoliko predivnih pjesama kao što su Blue Party, London Loves You, morning Light , ali i Tonight, You And Me Through The Gates of the World ili So Long, My Blue Valentine, koje nažalost nisu uspjele naći svoje mjesto na ovoj 30 pjesama dugačkoj kompilaciji.

JACQUES je nestao brže nego JACK, a Anthony se malo pritajio, surađivao, pisao knjige i muziku za filmove, da bi se pojavio kao ANTHONY albumom "Neu York" (2004). Pjesme malo vedrijih nota nego što smo navikli od njega, prošle su gotovo nezapaženo, no starim fanovima nisu promakli biser kao što je If july Were a Kingdom. Tri godine smo čekali na povratak. I to kakav. Ovaj puta pod nazivom ANTHONY REYNOLDS objavljuje zbirku pjesama "British Ballads" (2007), koja u svojim najboljim dijelovima asocira na najboje radove s grupom JACK, što pjesme kao što su I Know You Know ili The Dissapointed i potvrđuju. Nažalost, to mu je bilo i zadnje izdanje. Posvetio se pisanju biografija, pa iza sebe ima potpisane biografije Jeff Buckleya, Scott Walkera i Leonarda Cohena.



Osim spomenutih pjesama na ovoj se kompilaciji našlo mjesta i za neke "izgubljene" i dosad neobjavljene pjesme, a završna pjesma ujedno i naslovna Lifes Too Long, predivna je ljubavna balada, koja daje nadu da Anthony još nije završio svoju muzičku karijeru.

ocjena albuma [1-10]: 10

pedja // 01/03/2012