home > interwju > Anthony Reynolds (JACK, JACQUES)

kontakt | search |

Anthony Reynolds (JACK, JACQUES)

T: Obzirom da vas hrvatsko tržište ne poznaje baš dobro, recite mi nešto o bendu, kako je sve počelo?
A: Pa, pretpostavljam da je to klasika. Matthew Scott, moj gitarista i suradnik u pisanju pjesama i ja smo oboje rođeni i živjeli u gradu radničke klase Cardiffu,u Walesu. Bili smo mladi i nije nam se sviđalo ono što je izgledalo kao naša budućnost. Obitelji su nam bile siromašne i ne u baš najboljem stanju, bilo nam je dosta rodnog grada i željeli smo van iz svega. Zajednička nam je bila i velika strast za muziku i zrno talenta.
Kad sve to zbrojiš, dobivaš pop bend!

T: Radiš u bendovima pod imenima JACK i JACQUES. Zašto to/ta ime(na)?
A: Zanima me što je to ime u stvari. Da li urastaš u njega? Da li utječe na tvoju sudbinu? Moje razmišljanje je bilo da ako nazovem bend imenom 'Jack', taj bend će se razviti u nešto jako i klasično poput imena. Još uvijek čekam da vidim da li će se to dogoditi …..

T: Koja je razlika između JACK i JACQUES?
A: Oni su poput dva brata. Jedan je akademski građanin i uvijek ispravnih postupaka, miljenik obitelji, dok drugi odabire prkositi svijetu po vlastitim pravilima. On besposličari u njegovoj sjeni, ima nekolicinu prijatelja, radi stvari na svoj način, mota sam svoje cigarete (to je vjerojatno neka fraza na engleskom - vidi engleski text.) i uvijek se ravna prema velikoj mapi svijeta koja je prikucana na zidu.

T: Kad stvaraš pjesme, kako znaš da li će to biti dio JACK opusa, JACQUES opusa ili jedna od pjesama objavljenih na netu?
A: Samo Bog može stvarati! Uvijek se toga sjetite!
Moj pristup pisanju svih triju područja ravna se sličnim instinktom i krajnji rezultat mi obično sam od sebe govori gdje spada.

T: Prva dva albuma obilježava korištenje gudačkih instrumenata. Na "The End of the Way It's Always Been" uglavnom su oni zamijenjeni sa "lupovima i semplovima". Otkud ta promjena?
A: Na 'The end...' su također korišteni gudači, ali ne na tako očit način. Nikad nismo raspolagali velikim budžetom za te instrumente. Najveće što smo uspjeli ostvariti bilo je 8 svirača koje smo udvostručili na 'Jazz age'.
Bio sam frustriran takvim pristupom i želio sam čitav orkestar, ali do trenutka stvaranja 'The end…' budžet je bio čak manji nego na prijašnjim albumima. Tako, smo odlučili krenuti u suprotnom smjeru. Još uvijek sam želio simfonijski zvuk na pojedinim mjestima tog albuma ali sam dotada već shvatio da ne moraš koristiti gudače kako bi dobio simfonijski zvuk. Jedan glas i najlonske žice gitare mogu zvučati veliko poput svijeta…
Tako smo potaknuti manjkom novca odlučili isprobati nove stvari i prirediti neka iznenađenja.

T: Ne smatraš li malo neobičnim da na prve dvije stvari s albuma ti ne pjevaš? Otkud ta ideja i da li to ima neko posebno značenje?
A: Kao što sam rekao želio sam prirediti neka iznenađenja. Na neki način testirao sam i riječi koje sam napisao, a to vrijedi i za pjesmu - želio sam vidjeti da li ih netko drugi može učiniti svojima.
Također mi je užitak bio raditi sa drugim pjevačima, a kao i većina umjetnika i moje duboke frustrirajuće ambicije sežu u režiranje filma.
I na kraju svega, bila je to zadovoljština mojoj perverznoj prirodi da nakon toliko godina prve dvije pjesme izvede netko drugi osim "pjevača grupe Jack". Jedino žalim da nisam nagovorio Matthewa ili poštara da zapjevaju …

T: B strana singla "La Belle et La Discotheque" nazvana je "A Bachelor in London". Singl s novog albuma nazvan je "The Emperor of New London". Koja je poveznica među njima?
A: Možda je Emperor (vladar) jednom bio Bachelor (neženja). Možda je u pitanju isti lik. London tjera ljude da pretjeruju u nekim aspektima njihove osobnosti.
To se isto dogodilo i meni. Iako nisam neženja već godinama, nisam se želio kandidirati za gradonačelnika. So I got out…

T: Na omotu Jacques EP "Faster Than Beauty" piše da još uvijek tražiš finalnu verziju pjesme "Morning Light". Da li se približavaš odgovoru?
A: Ahh…pronašao sam finalnu verziju te pjesme prilikom nastupa u FNAC trgovini u Lille-u prošlo ljeto. To je bilo zadnji put da smo odsvirali tu stvar. Dječaka koji ju je napisao više nema.

T: Kako i zašto je došlo do suradnje sa Momusom (škotska legenda s objavljenih preko deset solo albuma, a izmđu ostalih radio je i s Pizzicato Five, Stereo Total...), Kirk Lake-om ili Dan Fante, sinom pisca Johna Fantea?
A: To su sve ljudi čijem se stvaranju divim. Posebice Momus. Kirk je više bio poput prijatelja, a i Dan je postao prijateljem. Svako od njih je poseban "umjetnik" i svi su podcijenjeni u komercijalnom smislu - Dvije stvari koje najviše volim. To je ta perverzna strana.

T: Izdavao si za mnogo izdavačkih kuća, od dobro poznatih poput Too Pure i Setante, do potpuno nepoznatih Acuarela, Crepuscule, I Records, Elefant Records ili Mistemacbari Records? Zbog čega tolike promjene?
A: Možda sam oduvijek bio preopušten prema takvim poslovnim odlukama. Jednostavno uzimam novac za bilo koji projekt u bilo koje vrijeme. Imena mi u ovom slučaju malo znače.
Zanimljivo je da kad smo prvi put potpisali za 'Too Pure', moja obitelj me ispitivala za to. Naravno da su bili razočarani kad sam im rekao naziv izdavačke kompanije 'Too Pure' (moja baka je mislila da im je naziv 'Too Poor')..hmm. (pure/čist, poor/siromašan)
Nikada nisu čuli za njih. Pa sam ih upitao za koga su ikad čuli. Mislim da je odgovor bio EMI i možda Virgin.
Imena izdavačkih kuća su mi oduvijek malo značila. Money is nothing but currency and currency is currency - a means to an end.

T: Objasni mi situaciju sa JACK-ovim trećim "izgubljenim albumom"?
A: To je jednostavno s punim pravom to što zvuči; 'Izgubljen u prostoru i vremenu'.

T: Tvojih 10 najdražih albuma?
A: Kako su mi padali na pamet:

Elvis Presley: Elvis in Memphis.
Eno: Another green world
Sylvian: Secrets of the Beehive
Dr calculus: Designer beatnik
Nico: Chelsea girl
Beatles: Sgt Pepper
Nina Simone: The two sides of
Bowie: Live
Scott Walker: Scott 3
Tom Waits: Alice

T: Tvojih 10 najdražih knjiga?
A: Ted Hughes: Crow
Goldman: Elvis
Peter G: 'Careless Love'
Kundera: Slowness
Fante: brotherhood of the grape
Bukowski: Woman
Henry Miller: Quiet days in Clichy
Celine: Death on Credit
Warhol: A to B and back again
Architecural digest: Homes of the famous

T: Reci mi nešto što nikad ne bih mislio o tebi?
A: Nisam alkoholičar!

Eto!
Ako Vas je ovo zainteresiralo, a još niste čuli za grupu JACK ili JACQUES i imate koncertni prostor, Anthony i ekipa poručuju da bi rado došli svirati u Hrvatsku, ako ih netko pozove.

na hrvatski prevela: Lana B.
pitanja smislio: Pedja

pedja // 04/10/2002

Share    

> interwju [last wanz]

cover: Dario Bukovski

Dario Bukovski

| 14/07/2017 | kata.strofa |

>> opširnije


cover: Mario Grobenski

Mario Grobenski

| 14/07/2017 | kata.strofa |

>> opširnije


cover: Martin Razpotnik

Martin Razpotnik

| 04/07/2017 | terapija |

>> opširnije


cover: LJUBOJNA (Vera Miloševska)

LJUBOJNA (Vera Miloševska)

| 23/06/2017 | kata.strofa |

>> opširnije


cover: LUBOYNA (Vera Miloshevska)

LUBOYNA (Vera Miloshevska)

| 23/06/2017 | kata.strofa |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*