Elektronski projekt Captain Zero - "Slovenian Moochaphytes" je bio prvi album slovenskog kantautora Dani Bedrača iz Celja za Slušaj najglasnije. Kako u to vrijeme nije bilo nikakvih internet podataka, a ni stranica, o autoru se mogao steći dojam da je riječ o nekom big-beat/techno freaku. Međutim, samo nepunu godinu kasnije, Dani je napravio website blog na kome se može vidjeti impozantna kolekcija literarnih, likovnih i glazbenih radova koji sežu još u 70-te godine 20. stoljeća. Radio je svašta u umjetničkom pogledu, te se može zaključiti da je kroz dugi niz godina djelovanja stekao osim lokalnog i veoma široki krug globalnog štovateljstva koje pomalo nalikuje na kultni status. Pošto nisam upoznat sa njegovim glazbenim (i inim) opusom osim podataka koji se nalaze na njegovom webu, neumjesno mi je da tu nešto trabunjam, ali činjenica da je objavio 14 albuma (jedan i za PGP RTB) potpisanih sa 6-7 različitih imena (od toga 6 sa bendom Kladivo, konj & voda), dovoljno ukazuje da je ovaj autor zdušno predan i posvećen svome radu bio on hobi, životna preokupacija ili nešto sasvim treće.

Za razliku od Captain Zero, na svome najnovijem EP ostvarenju se predstavlja kao akustičar, pjevač i poeta koji je okupio bend The Holding Company sa još 7 glazbenika. Između ostalih, tu su Actooon (bas), producent Grega Peer (el.gitara, udaraljke) i Vesna Žličar (violina). S glazbene strane, riječ je o hippy/ flower-power mješavini laganih skladbi s primjetnom dozom folka na razmeđi Dylana i Joan Baez, elem nečega vrlo sličnoga Lidiji Bajuk, Olovnom Plesu i klasičnoj Dunji Knebl. Bedrač je ovdje napisao tekstove na slovenskom jeziku od čega je jednu pjesmu napravio u kolaboraciji sa stanovitim Malezičom, te je u istoj ("Nisva iz istega plemena") upriličio vokalni duet sa Simonom Kropec (kao i u "Gospod moj"). Njegovi tekstovi su veoma romantični i senzibilni, isprepleteni sa pritajenom dozom protesta i revolta nekadašnjeg buntovnika koji je zašao u srednje godine života, ali još uvijek u njemu ima libida i potencijalne snage za ispoljavanje kreativno jakog autorskog pristupa.

Osobiti erotski naboj pruža posljednja, sofisticirana i dvosmislena pjesma, spomenuta "Gospod moj" sa glavnim vokalom Simone koja se naizgled doima kao laganom christian folk-rock šansnonom, pa i liturgijskom skladbom jer je u prvom licu 'gospodin moj' koji aludira na Boga. Međutim, zagrebe li se dublje ispod površine, 'ona' (žena) je spremna biti 'ždrebica, zamržnjena ptica, spet devica, kapljica znoja' i 'nocoj se bova umila v zmrznjeni mesečini', te se 'v rasplinjeni slini zjutra ljubila'. A to baš s poimanjem liturgije i nema puno veze osim ako se ne gleda iz rakursa časne sestre koja se predaje Kristu u ruke. To jest, u Bedračovoj poeziji se naziru velike zamke; površno gledajući on na poetičan način uz veoma lijepu glazbenu pratnju ispisuje i pjeva hrapavim glasom naoko emotivne tekstove, ali iza njih stoji veoma jasan i beskompromisan stav koji upućuje na to da je izuzetno inteligentan autor kojeg se može usporediti sa primjerice Michael Stipeom iz upokojenih R.E.M. Najbolji trenutak ovog EP-ija je naslovna "Le eno pesem še napišem" u kojoj daje vlastitu kritiku današnjem društvu kroz romantičan i istovremeno pesimističan način, a ispričati što se to nalazi u ove 3 i pol minute, trebalo bi barem nekoliko stranica teksta.

Ovakvu liriku mogu napisati istinske poete, zato samo slušati i tumačiti što ona predstavlja...

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 05/03/2012