Nakon dužeg perioda Milić Vukašinović je ponovno aktivan okupivši novu postavu Vatrenog poljupca u kome su Vladimir Ćopić (bubnjevi) i Srđan Đule Đukić (bas). Ova legenda od rockera svima je ostala zapamćena kao jedna od glavnih perjanica hard-rocka u bivšoj Jugoslaviji nakon što je kraće vrijeme bio bubnjar u Bijelom dugmetu zamjenivši Ipe Ivandića. Sa Vatrenim poljupcem kojeg je osnovao 1977. i intenzivno radio do 1986. objavio je 7 albuma, te se kasnije u različitim periodima ponovno vraćao na scenu tri puta izdavši još 3 albuma, doslovce je šamarao i kritiku i publiku, a najveće 'otpadničko' preneraženje je izazvao početkom 80-ih kada je počeo pisati pjesme za narodnjake. Sjećam se jednog intervjua u magazinu Rock kada je očitao bukvicu Bregoviću, otprilike riječima - 'pa zašto mene napadate ako pišem pjesme za narodnjake, ja priznajem da to radim za pare, ali Brega neće priznati da to što on radi sa Dumetom i Čolićem, radi samo zbog para, a vi kritičari ga hvalite i dižete u nebesa kao umjetnika'.

Često omalovažavan, prozvan 'pastirskim' rockerom, Milić je kroz karijeru Vatrenog poljupca radio samo hard-rock i r'n'r pjesme pod utjecajima Led Zeppelin, AC/DC i Black Sabbath, a tematski je vječito bio i ostao privržen klasičnoj preokupaciji sex'n'drugs'n'r'n'r. Mnogi su mu spočitavali njegovu šturost i banalnost lirskog izraza, no direktnost njegovih tekstova je uvijek imala odličnu prođu kod publike što se posebice osjetilo na velikim tiražama prvih 4-5 albuma objavljenih u periodu do cirka 1982. godine kada nije 'pukla' bruka oko pisanja pjesama za cajke.

Kako god, Milić je ponovno okupio bend 2006., malo svirao i onda se uputio u Australiju gdje je u Sydneyu (studio Harmony Star Production) snimio, producirao i masterirao ovaj klasični album Vatrenog poljupca. Sastavljen je od 8 starijih, manje znanih pjesama iz one druge faze s albuma "100% rock'n'roll" (1986) i samo 6 novih, te je diskutabilno zbog čega se Milić ponovno vraća na staro ognjište vremena kada su mu vatru nemilice pokušavali zgasiti kritičari lošim kritikama i totalnim ignoriranjem. Činjenica jest da su to bile pjesme koje nisu pronašle svoj put do publike, pa ih u novim verzijama i aranžmanima ponovno vraća u život.

Dakako, najinteresantiji dio albuma su nove pjesme uredno posložene kao početni dio ove nove kolekcije. U njima se i dalje osjeća sve ono što je Vatreni poljubac oduvijek bio - hard-rock bend s naglašenim temama o rocku kao glavnim životnim svjetonazorom u kome su prisutne vječite svađe, neslaganja sa tupom i primitivnom balkanskom okolinom, izlasci, provodi, lijepe žene, seks, droge, sentimentalnost i stalni lirski opus koji se vraća na ustaljene relacije između muškarca i žene. Milićevi tekstovi su i dalje ostali šturi, jednostavni i direktni; u njima nema nikavih sofisticiranih poruka niti gorućih simbolika, ali su i dalje duhoviti i zabavni, te u njima apsolutno ne treba tražiti nikakvu demagogiju. Također, Milić je definitivno odustao od bilo kakvih praćenja kurentnih trendova, svjetskih boli, mračnjaštva ili tranzicijski aktualnih tema. Njega se apsolutno to ništa ne tiče (ne zaboravimo, nekada je pjevao o punku, ska, disku i o vrlo drskim 'in' temama), te je ostao u jednom idiličnom vremenu bivše države kada se sa malo putra na glavi moglo postići mnogo. Možda mu se posreći jer su mu tekstovi takvi da se na njih naprosto mora reagirati...

Ali brate mili, kada lijepo piše na omotu da je album sniman u Australiji, čovjek očekuje barem onaj približan 'šus' AC/DC-a, no dobilo se nešto toliko šuplje što se komotno moglo napraviti u kućnoj radinosti u Prnjavoru sa nakucanim programiranim bubnjevima, sjedećki odsviranim gitarskim riffovima s ponešto kraćih solaža (i još jednom nadosnimljenom gitarom), te sa klasičnim melodičnim prostornim basom. Pa zašto se onda uopće išlo na kraj svijeta? Neshvatljivo... A omot - bez ikakvih konkretnih podataka, bez tekstova, sa dvije copy/paste fotografije. Jest, to je Vatreni poljubac i bilo bi sasvim nesuvislo da je nekako drugačije. Davno je Milić ispjevao "Nek ne sluša kome smeta moj rock'n'roll" i u pravu je. Ali ima on njuh za sirove i primitivne plebejske rock pjesme s tekstovima koji nisu pobjegli daleko od onoga što je pisao za cajke. Uostalom, uvijek je bio takav i nikad se neće promijeniti, a zašto i bi...

Ma u ovome albumu ne treba tražiti nikakvo prosvjetljenje ili dubokoumnost. Samo zabavu i dok je tako, 'samo pusti jakooo muziku dok svira rock'n'roll'...

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 28/02/2012