Koprivnički bend nastao još 1998. konačno je realizirao svoj dugosvirajući rad mada o njemu nema nikakvih pravovaljanih podataka da li još uopće radi. Nekada su bili kvintet, a na ovome albumu se predstavljaju kao trojac bez basa sa dvije gitare - Igor Napan (vokal, gitara), Vedran Krulić (gitara) i Damir Marijanović (bubnjevi).

Sjećam se da sam ih davno gledao u formaciji sa saksofonom i još dva pridružena muzičara (ako me sjećanje služi, bili su to Dinko Hraščanec - gitara i Neven Kolarić - bas), no na ovome polusatnom albumu su onaj nekadašnji r'n'r/ rockabilly pretvorili u vrlo žestok, zabavan i gitaristički nakićen snažan garažni blues-rock pod utjecajima The Jon Spencer Blues Explosion. I sama činjenica da se trude tako zvučati već zaslužuje palac gore utoliko više što pojedine kompozicije dočaravaju svu onu potrebitu eksplozivnost koju imaju Spencer, Bauer i Simins iz svoje epohe čuvenih 90-ih. Čak je Napanov vokal Spencerovski.

I praktički, tu se nema šta previše filozofirati budući da je scenografija i zvučna kulisa vrlo dobro poznata svakome tko je poslušao barem album-dva JSBE-a. Nakon malo producentskih scratch poigravanja u kratkom i žestokom "Blues&Co." slijedi njegov nastavak u "Blues&Co. part II" pun povika 'yeeeeah' i prepoznatljivih breakova sa gitarskim vragolijama, a onda se redaju sve same energične podizačice - "Mean machine", "Extreme frequency" (sa thereminom ili nekim efektom koji neopisivo nalikuje na njega), "The blueshaker", "I can't control myself", "Sexplosion"... Izuzetak je fina obrada "Beside you" (Iggy Pop), potom nešto temperamentnije "Louise" (i "Louise - reprise"), "Rollin' waves", te eksperimentima i samplovima začinjena "Hallelujah!", no i one imaju svojih neočekivanih prevrata.

Svirka je u prvom planu s mnogo intenziteta na praskavim sexy riffovima i bogatim strukturama aranžmana koji iz sekunde u sekundu podižu adrenalin, ali se ne može osporiti niti producentska domišljatost sa kojekakvim efektima i sitnim eksperimentalnim vragolijama. The Pussylovers mogu biti prezadovoljni s ovim albumčićem kojim su dokazali svoju instrumentalističku potkovanost, a budući da čitava ex-Yu regija ima deficit ovakvog r'n'r-a, ako se imalo promoterski potrude (i ako uopće još rade?), mogli bi napraviti značajan prosperitet. Jer ovo je rokačina koja svakom pokloniku rocka sjeda i odgovara.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 27/02/2012