U zemlji gdje se sve događa na jedan dramatičan i drastičan način. U kojoj jednostavno jesi ili nisi. A ovo prvo je puno teže biti nego što je to slučaj u državama u okruženju, širokobriješki deveteročlani sastav Berette je se uspio izboriti za mjesto na glazbenoj sceni susjedne nam zemlje. Put nije bio ni malo lagan, kroz jedanaest godina svojeg postojanja su osjetili što to znači raditi nešto novo i neobično u okruženju koje za to nudi skoro pa nikakve pogodnosti. Počevši od njihovog prvog nastupa 2006. godine na West Herzegowina Festu u Posušju, kada su naišli na potpuno nerazumijevanje svojega rada. Te potom uslijeđene rezignacije članova sastava, koja je prijetila da cijeloj priči bude već tada kraj. Pa sve do njihovog ponovnog nastupa na istom festivalu dvije godine poslije, kada u promijenjenoj postavi osvajaju čak prvo mjesto. 2009. godine pobjeđuju i na Jaeger Music Night natjecanju, što im kao pobjednicima omogućava snimanje njihovog albuma prvijenca. Album "Berette" je objavljen ove godine i sadrži dvanaest pjesama. A izašao je za sarajevsku izdavačku kuću Ekipa.

Budući da je produkcija albuma obavljena, kako sami navode, 'u "Dubioza Kolektiv" mašineriji' očigledne su neke markantne paralele između ova dva benda; a to je njihov glazbeni crossover stil. U kojem spajaju elemente metala, hip hopa, punka i rocka. Međutim, melodije Beretta su puno žešće od njihovih glazbenih kolega. To su mahom stilski fuzionirane skladbe u kojima ritam sačinjavaju dinamični i intenzivni bubnjevi i bas. Te varijabilni, čvrsti ali melodični gitarski aranžmani, koji podsjećaju na ono što su radili na primjer, Rage Against The Mashine ili domaći El Bahattee. Vokalni dio se sastoji prvenstveno iz vrlo dobrog rapa, u kojem se međusobno smjenjuju više članova benda. Kao protutežu tome čini jedan prateći melodični ženski vokal, koji mjestimično pokazuje da mu je ipak potrebna dodatna izgradnja. Dok se njihovi tekstovi bave općenitom (lošom) situacijom mladih ljudi u BiH. Dobar dio pjesama ovog albuma je posvećen opisima nastanka i djelovanja benda. Svim poteškoćama koje su imali na početku, praviti nešto za što u svojoj okolini nisu imali nikakvih uzora kojima bi se mogli obratiti. Tako da su oni ustvari na neki način "samouki". Najbolji opis toga svega nudi pjesma "Kako je sve počelo". U kojoj s riječima 'Svaki početak je težak, naš je bio puno teži' pogađaju točno u srž onoga kroz što su sve prošli. I kroz tu prizmu je potrebno i posmatrati ovaj album. Koji oslikava cijelo glazbeno odrastanje i stasavanje jednog benda u izričito teškim uslovima. U ovom slučaju to je jedan deveteročlani sastav, koji je u svoj prvi album unio sve ono što mu je se godinama nagomilavalo na bijesu, frustraciji, raznoraznim iskustvima i doživljajima. To nije uvijek na nekom dobrom nivou. Posebice nepotrebno iscrpni opisi njihove "ljubavi" prema alkoholu i pijankama, kao u pjesmama "Muka kopat" i "Bocca nova". Ali je sigurno uvijek autentično i sasvim prirodno, da ne kažem "ulično" preneseno. Tekstovi skladbi, kao što su na primjer u pjesmi "Gdje nas vode nove zgode", jednostavno i neuljepšano prenose svakodnevno življenje i poteškoće mladih ljudi u BiH. Ali se to sve može uveliko prenijeti i na Hrvatsku. Naime, životni uslovi se često ne mijenjaju samim prijelazom državnih granica. I svi mi dobrim dijelom imamo zajedničke probleme; sivilo svakodnevnice bez prosperiteta, nezaposlenost i življenje usred zaostale i zatupljene mase. Stoga uzimajući u obzir sve ove navedene faktore, i njihova spomenuta prekomjerna naklonost opjevavanju alkoholnih egzibicija se odjednom ne čini tako pretjeranim i neshvatljivim. Ali da se ne bi dobila nekakva pogrešna predođžba o Berettama, na albumu se također nalaze i društveno-kritičke pjesme tipa izvrsne "Pleme". Koja oslikava jedno plemenski podijeljeno društvo u permamentnom međusobnom sukobu. A jasno je da se s tim najviše aludira na BiH kao državu. Ili pjesma "Volimo naopako", u kojoj se prikazuje kontradiktornost između "way of life"-a članova benda i njihove okoline. Također je potrebno istaknuti i pjesmu "Kasno". Kao prvo radi izvrsnih klavirskih dionica i atmosferičnih melodija synthesizera. Ona se razlikuje od drugih skladbi i po tome što u njoj nema gitare. Već nudi jedan potpuno drugačiji pogled na njihovu glazbu. A kao drugo radi njenog vrlo ozbiljnog i poučnog teksta. I bez sumnje je "radio-fonična" i adekvatnom promiđžbom bi mogla naići na simpatije šireg dijela potencijalne publike.

Pjesma "Evo kako zvuči" se nudi kao idealna završnica opisa ovoga albuma: 'Slušaj ako želiš znati kako zvuči...' - jaki ritmovi i rifovi spojeni s izravnim i iskrenim tekstovima. U ovim pjesmama su Berette onakvima kakvima zaista i jesu. U njima nema onoga tipičnog hip-hoperskog nadobudnog hvalisanja. Ne, oni stoje čvrsto na zemlji. Svjesni su što su prošli, što su već postigli i što još žele. A s ovim albumom su udarili jedan čvrst kamen temeljac.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 11/12/2011