The Kilimanjaro Darkjazz Ensemble je nastao prije jedanaest godina kao projekt s ciljem stvarati glazbu za stare, nijeme crno-bijele (horror) filmove. Članovi ovog ansambla su Gideon Kiers (bubnjevi), Jason Köhnen (dupli bas, akustična bas gitara), Hillary Jeffery (trombon, oscilator), Charlotte Cegarra (vokal, razni instrumenti), Elco Bosman (gitara), Sadie Anderson (violina) i Nina Hitz (violončelo). U svojim kompozicija spajaju analogno s digitalnim koliko je to izvedivo, kombinirajući tradicionalne instrumente s elektronikom. Iz čega nastaje jedan neobični kako organski, tako i elektronski zvuk. "From The Stairwell" je ime njihovog po redu šestog izdanja, koje se sastoji iz osam pjesama.

Izuzev jedne, sve skladbe su instrumentalnog karaktera. U kojima dolazi do izražaja jedna mistična i tajanstvena glazba. Prepuna čudnih atmosfera, intrigantnih zvukova i mračnih ambijenata. Poput nekog crnog omena kompozicijama se prožimaju zavijanja divljih noćnih vjetra, dubiozna škripanja i sumnjivi zvukovi pomijeranja kojekakvih predmeta. Stvarajući tako jednu skurilnu, tamnu atmosferu u kojoj oživljavaju najrazličitije sablasti noći i zaboravljeni strahovi. Sva melankolična ljepota hladne tuge i slatkog očaja se skuplja u melodijama satkanih iz sporih i teških ritmova bubnjeva i basa, te zavodljivih nijansi diabolične violine i klavira. Na prvi utisak može se učiniti kao da su poneki instrumenti rasštimani ili čak nespretno korišteni, ali kad se jednom u potpunosti prepusti njihovim melodijama, postaje jasno da iza toga stoji jedna uspjela inteligentna namjera vrhunskih glazbenika; stvoriti jedan strašni zvučni ugođaj, ispunjen latentnom jezom i skrivenim opasnostima. U tu svrhu se i sami mnogobrojni instrumenti pretvaraju u morbidne pratitelje koji odvode u tajanstveni međusvijet između života i smrti. U kojem je svaki iznenadni škripanj i svaki čudni šum ono za što se isprva i posumnja da jeste. Iz dubina dopiru masivni udarci bubnjeva nalik sporom ritmu rasplesanih zombija u 'beskrajnoj noći', kao u skladbi "All Is One". Dok u pjesmi "Giallo" rijetki uplivi rudimentarnog trombona i ritmične surf gitare se miješaju sa glasovima ženskog mezzosoprana i puštaju da se hladna jeza polagano spušta niz drhteću kožu. Uvertire tužnih i melankoličnih melodija violine i violončela protežu se teškom atmosferom skladbe "White Eyes". Koju ublažuju vrlo efektivne dionice vibrirajuće surf gitare. U pjesmi "Cocaine" se na jedanaest minuta otvara prijeteća dinamičnost najraznijih misterioznih zvukova nalik na oluju, zvona ili otkucaje tupih predmeta. Ali pred njen kraj se ukazuje jedan iznimno ugodni psihodelični ambijent snenih zvukova gitare i synthesizera. Opušteno se nastavlja i u skladbi "Celladoor", koja, poput prodiranja sunčevih zraka kroz crne oblake širi neku začuđujuće pozitivnu auru. I nudi kao mali predah od cijelokupne tamne atmosfere albuma. U "Cotard Delusion" kormilo ponovo preuzima oštra violina i vrlo brzi, prijeteći ritam bubnjeva. Dok muški glas samozatajno govori 'the same thing, over and over again'. Atmosferu intenziviraju razni iritirajući "skrečevi" i samplovi. U skladbi "Les Étoiles Mutantes" se može čuti lijepi ženski vokal kao integralni dio mračne melodije trombona i jakih udaraca bubnjeva. U zadnjoj i najdužoj skladbi albuma, "Past Midnight", se još jednom odlazi u mračni i mistični svijet, koji graniči s ambijentalnom i improvizatornom drone glazbom.

Iz samog imena ovog ansambla se može raspoznati da se ovdje radi o jednoj krajnje nekonvencionalnoj i iznimno eksperimentalnoj glazbi. Koja se uistinu može nazvati kao "darkjazz". Ali oni koji žive sa smrću svaki dan, a posebice svaku noć, i to godinama, će se u ovom albumu osjećati kao doma. I nudit će im jedan nesvakidašnji doživljaj.

ocjena albuma [1-10]: 10

z. marković // 01/11/2011