Ime Jason Köhnen vam od prve možda neće puno značiti, ali pri spomenu Bong-Ra, The Kilimanjaro Darkjazz Ensemble, Celestial Season i The Mount Fuji Doomjazz Corporation vam se možda upali koja lampica. Jason Köhnen je nizozemski glazbenik koji se krije iz svih nabrojanih bendova. Breakcore fanovi ga znaju kao Bong-Ra, metalci su ga možda spazili u Celestial Season, a u Zagrebu smo ga imali prilike vidjeti s The Kilimanjaro Darkjazz Ensemble koji je osnovao s prijateljem Gideonom Kiersom skladajući soundtracke za stare nijeme filmove. The Mount Fuji Doomjazz Corporation je nastao kroz improvizaciju na probama TKDE i pruža malo mračniji i opasniji pristup njihovom radu.

Ako van ni MFDC nisu dovoljno mračni, White Darkness je definitivno nešto za vas. Još jedan projekt svestranog i neumornog Jasona Köhnena odlazi još dalje u tamu. Novi album "Tokage" mračno je i jezivo putovanje kroz košmar. Jason Köhnen i ovdje kombinira elektroniku s gitarom i bubnjevima. Iako potpuno drugačije od svih njegovih dosadašnjih izdanja, na trenutke možete uhvatiti tračak zavodljivog MFDC zvuka dok prolazi kroz noćnu moru koja se izljeva iz vaših zvučnika. Da jeza bude potpuna, dok vas hvata lagana nelagoda, iz mraka vam se prikrada siktavi demonski vokal Rachael Kozak, umjetnice poznatije kao Hekate, koja često surađuje s austrijskim Belphegor.

Sve počinje prilično bezopasno s "{echo internal_type=LUST|name=GASH ()|source=null}" koja me na trenutke podsjetila na uvrnutu atmosferu odlične igrice "American McGee's Alice", za koju je glazbu radio Chris Vrenna (Tweaker, Nine Inch Nails, Marilyn Manson). Nadrealna atmosfera počinje dobivati zlokobne prizvuke već na drugoj pjesmi "hHi|d4Ee" s opsjednutim glasom Rachael Kozak. "messe][noir" nas na trenutak oslobađa zloduha, ali s "FF0000 Rituals" stvari postaju ozbiljne. Crna magija i demoni koji vam šapuću u uho. Jeza totalna. Klavir u "You are the interactive data mutant.sHIVER/sHIVER//sHIVER///" stvara atmosferu napuštene uklete kuće iz koje bi vam bilo bolje da što prije izađete jer iz podruma se čuju sablasni krikovi. Pretposljednja pjesma "RMNNTs" neobično je lijepa i pitoma i kao da obećava da će sve biti u redu. Ali to obećanje je lažno, jer "Tokage", kao svaki horor film koji drži do sebe, za kraj nije ostavio 'happy end'. "The Volume Of The Enclosure" koja zatvara album počinje zvukovima koji bi se najbolje mogli opisati kao marš vojske iz samog srca pakla koja dolazi po vas. Gotovo da možete osjetiti podrhtavanje tla. Nema nade. Nema izlaza. Nema spasa.

Slušati onako kako se gleda horor film - glasno, sami, u mraku.

ocjena albuma [1-10]: 9

ana // 20/10/2011