Na omotu stoji sljedeće (prepisano u tančine točno po Vuku Stefanović Karadžiću 'prepiši onako kako piše'): Isecite Bolivijskim Patuljanima Uši je kratko živeo, kult kvartet/ kvintet iz Niša, Srbija. Band je osnovan u 1991. godine od strane Boška (glas, tekstovi) i Dušana Vikića (gitara, muzika) i kasnije pridružio Zombi (bas gitara), i Lita (gitara). Do 1993., bend raspao. Boškovi stihovi su prekomereni u svakom pogledu, teme i proces pisanja idu od duhovnih do duboko filosofskih i bizarnih. Kako se bend razvijao, svoj stil su oblikovali u 'orkestriranu pop buku'. Snažan bas, naizgled jako raširen zvuk gitare kontrolom i povratne informacije od strane svih outshouted quirky glasa. Patuljani nikada nisu imali formalna izdanja. Verovatno najbolje snimke dostupne su: "Snimci sa tonske probe 1991. godine".

E, pa koliko se može shvatiti bend nije imao bubnjara, a na ovim veoma lošim snimcima jasno je da iza seta bubnjeva sjedi čovjek. Da li su ovo "Snimci sa tonske probe 1991. godine" nije poznato, a niti se ne može razabrati da u zvuku postoji druga gitara. Čuju se basovi, vokal, bubnjevi i samo jedna gitara. Kvaliteta zapisa je očajna, digitalizirana snimka s vjerojatno audio kasete koju se nitko nije sjetio tonski obraditi, očistiti od šumova, te napraviti mastering. To se moglo sasvim fino obaviti na neki od uobičajenih kompjuterskih programa za obradu zvuka, a rezultat bi bio sasvim zadovoljavajućih performansa u odnosu na sam original. Samo da se pročistio zvuk i normalizirala razina za jedno 150-200%, već bi se dobio daleko kvalitetniji efekt. Ovako kako jeste teško da bi prošlo i na takmičenju demo bendova Nemanjine ulice pre pada Vizantijskog carstva.

A sad, šta je - tu je. 14 pjesama svjedoči o vremenu jednog benda kojeg se netko sjetio nakon 20 godina izvući iz natfalina kako bi imao opipljiv dokument. Jedna kompozicija (treća po redu) nije navedena, pa sam je ja slobodno, prema refrenu nazvao "Tu se pada". Inače, bend je svirao glasno nabijen new-wave s punk/noise etikom od 2-3 distorzirana akorda koje nemilice prangijaju u minimalističkim mantrama gotovo bez ikakvih solaža, improvizacija i efekta koji bi polučio adrenalin. A katkad se tu pronađe hard-rock/bluesa s elementima stoner/sludge stila ("Mantija"). Uočava se da su momci imali tek neko površno sviračko znanje s kojim još nisu mogli ispoljiti individualnu kreativnost, senzibilitet, emocije i strast za kompozicijski homogenije i sadržajnije aranžmane. Ajde, basista pokazuje nešto bolje sviračke performanse u pjesmi "Rumenige" gdje je izgleda svirao fretless, a jedino u skladbi "Niko nije lud da bude (tamo gde ga ti tražiš)" se čuje ta druga gitara s obzirom da je tehnika svedena na tromiji staccato uz hipnotički ritam koji je možda težio da bude neki industrial-rock. Uostalom, dovoljno je poslušati predzadnji komad "Sa vrha" koji je pokušaj obrade "Nemoj" Discipline kičme. Tekstovi se vrlo slabo raspoznavaju, no prema onome što se može razabrati, uglavnom se svodi na polumelodična punkoidna izvikivanja bez intonacije. Riječ je uglavnom o vrlo šturim i kratkim stihovima koji su često puni nekih primitivnih inverzija poput 'kupujemo stari tepih/ tepih stari kupujemo' ("Kupujemo stari tepih") ili maničnih mantranja 'b ja kažem gde Bolivija' ("Bolivija'), 'nećeš dugo biti žedno', ("Nećeš dugo biti žedno"), 'mi mislimo na ljude - isecite bolivijskim patuljanima uši' ("Mi mislimo na ljude"). Sve su to neki štosevi koji su očito nadahnuti mnogim znamenitim ex-yu new-wave i punk hitovima Idola, Discipline kičme, Električnog orgazma, Kud Idijota i sličnih bendova koji su svojevremeno preferirali gromovite slogane 'a ja kažem a, a gde je Amerika', 'ja znam jer mislim da znam', 'budi čovek sa visokom temperaturom i tebi onda nikad neće biti hladno' itd. Čak se u skladbi "Onog kog ne tretiraš" osjeća melodična hip-hop intonacija 'hajde, hajde sad pogodi šta to mojoj duši godi' Kičminog hita "Buka u modi".

Sve je ovo moglo biti puno jasnije i razumljivije da se tehnička priprema obavila kako treba. Ovako treba naćuliti uši i pojačati zvuk na potenciometru 'do daske' da bi se uopće išta skontalo šta je ovaj bend potpuno šašavog imena svirao i o čemu je govorio, te šta je uopće htio napraviti. A to je s obzirom na katastrofalnu digitalizaciju nemoguće odgonetnuti.

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 28/09/2011