home > mjuzik > Soul Sightseeing, EP

kontakt | search |

SOUL SIGHTSEEING: Soul Sightseeing, EP (Slušaj najglasnije, 2011)

Neobičan debi ex-yu gastarbajtera u Švedskoj predstavlja čudnovati kompleks punka, new-wavea i progressivea. Veoma interesantno djelce...

Da je ovaj bend kojim slučajem britanski, NME bi im vjerojatno dao neku titulicu tjedna zbog 2-3 pjesme, a ako ne, onda bi se zasigurno pronašao u nekom kratkotrajnom alternativnom top-5 fahu. No, bend dolazi iz Švedske (Malmo), a čine ga troje gastarbajtera s ovih naših regionalnih područja, te jedan Šveđan. Oni su Nataša Papić iz Sarajeva (piano, klavijature, vokal), Dževad Ustamujić iz Višegrada (gitara, vokal), Dragan Grmuša iz Kule (bubnjevi) i Morten Andersson (bas, vokal), a na Slušaj najglasnije su došli posredstvom Bekim Gašija iz benda The Urko's koji im je radio omotnicu ovog prvog izdanja.

Za razliku od The Urko's, ovaj kvartet umije da svira homogeno i kompaktno, te su napravili izuzetno neobičan križanac punk/new-wavea i sympho-progressivea sa četiri skladbe na srpsko-hrvatskom i jednom, koliko mi se čini, na švedskom jeziku. Stil im je sasvim lucidan; u svakoj pjesmi su nanizali jedno 4-5-6 različitih žanrova, te obavezno barem u jednom njezinom komadu posve pošandrcaju. Jeste, u opisu žanra stoji im 'alternativ/ progressiv/ punk/ rock', ali to je tek samo toliko da otprilike predoče svoju neobičnu ekscentričnost. Ima tu još štošta...

Ali, prvo se pozabavimo najupečatljivijim dijelom benda - vokalom Nataše Papić. Istina, nema osobite glasovne mogućnosti (negdje u rasponu minornog mezosoprana), ali ima srce i energiju koju pretvara u maničnost podsjećajući na Toyah i Ninu Hagen sa ciktanjima i posve otkačenim kreveljenjima koje nisu strogo kontrolirane. Njezina izvedba u svakoj pjesmi donosi posebnost, originalnost i autentičnost, te vjerujte, ovakav način interpretacije se ne zaboravlja samo tako. Oni tukci u žirijima tipa 'hrvatski idol' i sličnih bedastoća koje kao služe za otkrivanje talenata bi je odmah otkantali jer ne poštuje nekakve klišeje komercijalne industrije; ona je prava alter-rock/punk pjevačica kakvih uistinu manjka još tamo od vremena bendova Missing Persons (Dale Bozzio) i suludih Plasmatics (pokojna Wendy O. Williams koja je motorkom rezala gitare na koncertima). Tko zna kako će teći njezin daljnji vokalni rad, ali na ovom debiju je uistinu otkačen i opičen 100%!!!
[  ]

A pjesme... Pa, krenimo redom, nema ih mnogo i relativno su kratke (u prosjeku oko 4 minute). Uvodna "Skoro svaki minut" počinje finim plesnim new-wave taktovima, jezgrovitim riffovima i jednostavnom minimalističkom melodijicom piana, onda prelazi u lagani tempo indie-rocka a'la Coldplay, pa odjednom uskoči u ska ritam, te se s nekoliko promjena vozi po čudnovato sročenom aranžmanu u kojeg je ubačeno svašta. Gain, wah-wah i distorzirane gitare, tempovi koji variraju od laganih do hardcore-punk, alternativni rock elementi, te sve vrvi s dojmom da će im se svirka svaki moment raspasti zajedno sa ciktavim Natašinim vokalom. Ali upravo to i jeste njihova glavna karakteristika koja ostavlja efekt namjerno poremećenog nesklada, kaosa i zbrke. Pravi art-punk s progressive etikom. "Rat i mir" opet ima sasvim drugačiju priču. Tempo je rascjepkan, gitara radi različite sekvence (riffovi i improvizacije), središnji dio ima kratku solističku piano dionicu, pa zatim iskoči sirovi štim nalik na black metal tehniku i jednostavno od početka do kraja sa rastrganim riffovima i svim ovim kreni-stani tempovima uistinu ne znate što možete očekivati tokom ove 3 minute. Najluđa "Serotonin" otpjevana na švedskom (tako mi se barem čini) počinje nešto kao mekši Fucked Up, a onda ga opiče doslovce u ekstremni black-metal/ hardcore-punk; Nataša se dere oporo i grubo, priskače na vokalu i Morten, a ostatak infrastrukture se gradi na slojevito ultrabrzoj psihodeliji gdje pokazuju i znakove eksperimentalizacije. "PP" je nekako najprijemčljivije radiofonične strukture sa gain gitarom (malčice zazvuči poput "Smells like teen spirit"), brzim new-wave ritmom, sitnim synth efektima koji pristižu u taktovima, te ovaj prvi dio skladbe dosta nalikuje na rane Pere Ubu, XTC i Talking Heads. Središnji dio kompozicije je pak posve drugačiji u čistom sympho-rock okružju sa harmonijama klavijatura, laganim tempom i gitarističkim improvizacijama kao da su odnekud iskočili Yes otprilike iz razdoblja albuma "Close To The Edge" (1972). Finale pjesme revitalizira prvi dio kompozicije, te je ova kao takva zbog jednostavnosti i emotivno frustriranog teksta nekako najkompaktnija za radijsku upotrebu u širokom smislu. Posljednja "Tu je kraj" u baladičnom indie-pop/rock raspoloženju 'spušta' ovaj ekscentrični rad sa turobnom emotivnom letargijom gdje se Nataša najviše posvetila piano melodiji u pratnji vrlo dobro ugođene gitarske raskošnosti.

Serotonin


Sve ovo je još uvijek prilično sirovo (koliko mi se čini bend ne radi dugo), ali ima vrsne performanse koji upućuju na stilsku originalnost i neopterećenost nekakvim žanrovskim pretincima. Dobar dio tekstova se ne razumije zbog svih onih Natašinih podvriskivanja, a i čestih frekvencijskih lomova neujednačene i neispeglane produkcije, ali mislim da im i nije bio prioritet, barem na ovom radu da sve bude uredno i čisto. Ovakvo prljavo i poprilično zamusano ostavlja dojam divljine i neandertala u pozitivnom smislu, te podsjeća djelomično na rane albume The Fall. Uglavnom, ovdje ima svega i kao takvo je odličan početak benda od kojeg ćemo u budućnosti možda dobivati veoma interesantna ostvarenja.

Nakon objave ovog EP-ija, promjenili su ime u Anemia, a na skoroj mini turneji po Vojvodini (23.XI Zrenjanin, 25.XI Novi Sad i 26.XI 2011. Kula) odlaze u novosadski studio Vladimira Radusinovića - Radule iz Atheist rap gdje snimaju svoj debi album.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/09/2011

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: New Perspectives, No Evolution

EVILNESS: New Perspectives, No Evolution (2018)

| 25/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Ostrvo ledenog kita

ŠUMSKI: Ostrvo ledenog kita (2018)

| 24/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: True Meanings

PAUL WELLER: True Meanings (2018)

| 23/09/2018 | pedja |

>> opširnije


cover: It Could Be Home

PLENTY: It Could Be Home (2018)

| 23/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Rants, Riffage and Rousing Rhythms

Kevlar Bikini: Rants, Riffage and Rousing Rhythms (2018)

| 23/09/2018 | tomislav |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*