Nakon nekoliko godina, točnije od 2004., provedenih u traženju odgovarajućeg stila i zvuka, članovi stoner/grunge benda Imp iz Belišća, Jurica Ladišić (vokal,gitara), Vlatko Galić (bas) i Dado Maričić (bubnjevi), su napokon u rujnu 2010. osjetili da je kucnuo pravi trenutak i u Dadinom podrumu su snimili svoj prvi demo album. Album je se sastojao iz pet pjesama, koje su potom vrlo pozitivno prihvaćene od strane lokalne publike. Slijedile su također vrlo ohrabrujuće recenzije tih pet pjesama po portalima kako u Hrvatskoj, tako i u BiH. Ali i u SAD-u i Velikoj Britaniji. U proteklih godinu dana su ostvarili veliki broj svirki po mnogim gradovima i učesća na raznim festivalima. Slijedio je idući korak. A on je bio potpisivanje ugovora sa britanskim indie labelom Kerosene Records. Na debitantskom EP-u će se naći tri pjesme, koje su također snimljene u podrumu kod bubnjara Dade Maričića. Sa skromnom opremom, ali puno volje. A njegov službeni izlazak je zakazan za 20. rujna ove godine i nosit će ime "The Puppet EP".

Energijom nabijeni, nagli tempo bubnjeva otvara skladbu "Puppet". Praćen ritmičnom, "headbang" gitarom, vrlo jakog i sirovog zvuka. I upravo je to jedan od onih trenutaka kada treba reći: "holy shit!". Jer ovaj neprirađeni, originalni, "podrumski" kick ass - sound je upravo onaj pravi, neiskrivljeni i neušminkani rock! Duboke i moćne linije bas gitare neprekidno odrvavaju cjelokupunu osnovnu žestoku strukturu skladbe. S pregršt efektivnih momenata u ritmu. U kojoj nema mjesta nepotrebnim, lažnim prekidima. Ili dugim akrobatskim solažama. Već je to jedna brza i divlja procesija bijesa i napokon otvorene, oslobođene svijesti. Koja, vrlo temparamentnim ali čvrstim vokalom, ulijeva snagu i otvorenih očiju poručuje da više ne želi biti ničija lutka ili marioneta. Riječi skladbe mogu imati višestruko značenje; mogu se odnositi na, od svoje okoline i bližnjih potlačenog pojedinca, ali isto tako i na cijelo društvo, izmanipulirano do besvijesti od strane iskvarenog obrazovnog sustava, masovnih medija, javnih ličnosti niskog mentaliteta i nemoralnih političara. U nešto smirenijoj, s određenom dozom melankolije prožetom, ali nipošto manje impresivnoj atmosferi je skladba "Generation blind". Karakteristična su joj masivna ubrzanja tempa, koja svojom eminentnom snagom i odgovarajućom glasnoćom zvučnika, prouzrokuju gotovo pa tektonska pomijeranja osnovne strukture skladbe. I odvode ju u stanje gdje dolazu do izražaja dinamični, grubi rifovi gitare i basa. Istovremeno, pored tih erupcija melodije, postoji i jedna mirnija, pomalo sjetna strana skladbe. U kojoj dominiraju lagane, ali vrlo melodične gitarske dionice. Također je, u jednom momentu, zastupljen jedan, nazovimo to interludium bubnjeva. U kojem oni preuzimaju diktat nad melodijom i prelazu u jedan neobičan, orijentalni ili tribalni ritam. Vokal se, po svojoj emotivnoj prirodi, vrlo dobro uklapa u svaki od ova dva segmenta skladbe. I efektivno prenosi njenu tragičnu poruku. U kojoj se opisuje jedna (sadašnja), bezkarakterna, bezlična i neizprofilirana generacija slijepaca. Treća skladba EP-a je sedam minuta duga, "Pale". I ona nastavlja tamo gdje je je stala "Generation blind". Ali je u mnogome virtuoznija i bogatija na vrlo ugodnim gitarskim solažama. Pored jakih baladičnih crta, također su zastupljene i Imp - tipične eskalacije melodije. U kojima dolazi do svojeg izražaja, međuostalom, i sav kvalitet vokala. Koji tada u velikim dijelovima podsjeća na onaj od Jamesa Hetfielda iz Metallice. I to posebito iz perioda albuma "Load" i "ReLoad". O kvaliteti snimljenog materijala je već rečeno da je nastao u podrumskim uslovima. Znači po principu "do it yourself". I imajući to u vidu, mora se priznati da su dečki odradili dobar posao. Naslovni cover EP-a sačinjava pomalo turobna slika neke stare lutke, sablasnog osmijeha. Koja podsjeća na Chuckya iz poznatog horor serijala.

Mlad bend, s puno potencijala, umijeća, energije i one potrebne srdžbe u stomaku. Takav se Imp predstavlja ovim EP-om. A to je upravo pravi recept da bi se netko, kao na primjer moja malenkost, vrlo ugodno iznenadio. Ako mi nevjerujete, nabavite si 20. rujna ovaj EP i uvjerite se sami.

z. marković // 25/08/2011