Već punih osam godina zagrebački punk bend FrAkTuRa MoZgA se nalazi na hrvatskoj underground sceni. Pored toga, pohvale je vrijedno i to što je svo to vrijeme u nepromijenjenoj, originalnoj postavi. A ona je Deeda - gitara, vokal, Rudi - bas, bek vokal, i Budha - bubanj. Nakon više od 150 odsviranih koncerata diljem Hrvatske, albuma "Na Nuli" (2006) i split EP-a "Božić je..." (2010) s bendom Mašinko, pojavilo se nedavno i sedam novih skladbi. Ponovno u obliku split izdanja po imenu "Frakturko", zajedno s pomenutim bendom Mašinko.

Strategijom "gitarom o glavu i bubnjem o koljena", album otvara skladba "Život je sranje". U brzom ali ritmičnom ritmu i vrlo energičnim melodijama gitare, bez puno okolišanja i lažne patetike se zaključuje da je život, prikovan uza zid sveprisutnim debilitetom, pohlepom i pećinskim mentalitetom, jedno jedino sranje. U zaraznom d-beatu bubnjeva i minimalističkim ali vrlo čvrstim dionicama gitare nastavlja "Početak kraja". U njoj je riječ o odrastanju i prijelazu iz jednog životnog doba u drugi. Tojest, završetak srednje škole, i pomalo nostalgičan osvrt na to prelijepo doba. Doba kada je se sve činilo mogućim i lakim. Da bi se naposlijetku rezignirano konstatiralo da je jedino što se može očekivati od daljnjeg života, naime, biti "nagužen". Sljedeća skladba, "Vampirska", je jedna od najboljih na albumu. Melodije gitare su puno virtuoznije. Nadopunjuju ih vrlo izražene linije bas gitare i brojne, ritmične izmjene ritma bubnjeva. Vokal je isto tako puno emotivniji. Također, za razliku od predhodnih, nešto mračnijih, pesimizmom prožetim skladbama, ona se okreće ka pozitivnom. U njoj se obračunava s nazadnim razmišljanjima, lažima i nametnutim manipulacijama kojima su nam napunili glave. U stilu kalifornijskog punka, znači melodijama punih dobrih vibracija i ritmu bubnjeva, idealnim za divlje šutke, s čak jednim kratkim i ugodnim izletom i u ska/reggae vode, skladba "Rudi, Budha i ja" je jedna zanimljiva autobiografska priča o nastanku samog benda. Uz puno čvršće, agresivnije i brze zvuke nastavlja skladba "Sve na nama". I ona je ustvari jedna vrsta humanističkog apela sadašnjim, mladim generacijama. Da napokon prekinu s mržnjom. Oslobodu se od malodušnosti i dekadencije. Jer su oni jedini ti koji imaju tu moć i mogu napraviti taj nepohodni rez u povijesti i okrenuti novu stranicu. "2002" je ponovno jedna autobiografska skladba, koja, na sebi svojsten način, kronološki opisuje razne stadije kroz koje je bend prolazio u proteklim godinama. Kao i samu bit, karakter i cilj benda. Za kraj je ostala skladba "Mala svinja". Jedna kratka ali iznimno divlja i žestoka pržiona razvezanih gitara, brzih bubnjeva i scream vokala.

Najveća odlika ovih sedam skladbi su njihova energičnost, i tako rekući, jedan nadasve svježi pristup skaldanju tekstova. Što se može osjetiti u svakoj pojedinačnoj skladbi. Tome pridonosi i originalan vokal. Koji istovremeno po potrebi može biti i ironičan, razigran i lucidan, ali i agresivan i ozbiljan. Uz to se nezaobilazno može uočiti visoka usviranost i uigranost samog benda. Što pridonosi jednoj izvjesnoj glazbenoj kvaliteti snimljenog materijala. Skladbe su kratke, brze (kako treba i biti u istinskom punku) i pogađaju "drito u sridu". Stoga je ovaj album ništa više, ali niti manje već jedan komad odličnog, melodičnog punk/rocka.

z. marković // 21/08/2011