Američki glam rockeri iz Los Angelesa ljubitelji wamp make-upa jedan su od brojnih primjera koje je promocija video-spota na youtube-u lansirala u svjetske zvijezde. Njihov prvi video "Knives and pens" zabilježio je vrtoglavih 26 milijuna emitiranja, a da stvar bude dramatičnija, tada su bili demo bend bez ikakvog ugovora, te su debitantski EP "Sex & Hollywood" 2007. objavili kao obično d.i.y. izdanje koje su stavili u opticaj kao free-download. Također je interesantna činjenica da iza njihovog glamuroznog imagea koji je kombinacija Kiss, Alice Coopera i Marylin Mansona ne stoji nikakav holivudski stilist, niti elitistička modna ekstravagantna agencija, već kako oni sami kažu 'd.i.y. fashion'. Sami izrađuju vlastite kostime kombinirajući kožu, metalne zakovice i tekstil, te su sami svoji frizeri s napadno i pompozno natapiranim frizurama a'la hairy-metal 80-ih. Sav taj retro kičeraj s kojim isijavaju na svu sreću nije jedina vrlina (ili mana, kako za koga) ovog peterca kojeg je 2006. osnovao frontmen Andy 'Sixx' Biersack (fanovima znan kao Andy Sixx ili samo kao Biersack), inače multiinstrumentalist koji bez problema uskače po potrebi na bilo koje mjesto u bendu. U njihovoj relativno kraćoj karijeri kroz bend se izmjenilo 7 glazbenika, a od 2009. Biersack je okupio posve novu ekipu sastavljenu od potpuno nepoznatih instrumentalista od kojih su najzanimljiviji gitaristi Jake Pitts i Jeremy 'Jinxx' Ferguson. Ovaj potonji je dao poseban pečat sa svojim specifičnim riffovima i različitim tehniciranjima, a osim toga, u nekim pjesmama svira i violinu.

Na stranu ove priče o imageu i popratnim detaljima, ali ova ekipa uistinu piči sjajno i raskošno kombinirajući power-metal, metalcore, hard-rock i punk sa glam-metal/rock karakteristikama. Spomenuti debitantski EP i album prvijenac "We Stitch These Wounds" (2010, StandBy) koji je zahvaljujući milijunskoj gledanosti video-spota na youtube-u dosegao USA no.36 bili su instrumentalno solidno potkovani radovi, ali slaba točka su im bili vokali i vrlo plitki tekstovi. Međutim, na ovome albumu Biersack je znatno podigao kompletnu kreativnost; vokalni stil je nevjerojatno pročistio izbacivši ona ranija urlikanja posvetivši se čudesno nabrijanoj melodičnoj interpretaciji, a tekstovi su daleko smisleniji, tj. okrenuti ka pozitivizmu, konkretniji su, optimistički, katkad senzibilni, pa čak neki nose i određene vrlo izražene religijske i vjerske motive. Nije na odmet ne spomenuti da ih je pohvalio i sam začetnik ovakvog stila - Alice Cooper. Produkciju albuma potpisuje Josh Abraham (Korn, Linkin Park, 30 Seconds To Mars, Velvet Revolver...) koji je očigledno bend tjerao da sviraju najbolje što umiju, pa se u konačnici dobio komercijalni proizvod s velikim hit potencijalima. Glavni singl "Fallen angels" je pravi povratak u klasični metal 80-ih a'la Def Leppard, dok je drugi himnični "Legacy" uz vrlo slične pjesme "Love isn't always fair", "Die for you" i "Youth & whiskey" tipičan heavy izdanak koji kombinira glam i NWOTBHM. Uvodni fitilj sa snažnom "New religion" ima svrhu potpaljivača za publiku sklonu thrashu i užitku u Bullet For My Valentine, dok je preostali dio materijala pomalo predvidljiv i klišeiziran sa previše refrenskih repeticija. Ipak, kada se album sluša u kompletu, ta prepreka se premošćuje snažnom akustičnom baladom "Saviour" u kojoj sve vrline Jeremy 'Jinxx' Fergusona, posebno one violinističke sa orkestralnim smislom, dolaze do punog izražaja.

Posebnom pjesmom se izdvaja "God bless you" u hard-rock maniru koja plete mrežu oko sondiranih AC/DC riffova, klasičnog mid-tempa i emotivno snažnog refrena s kojim mogu upecati horde simpatija metalaca, ali i mainstream publike. Što se tiče punka i metalcorea, tu su najbliže stvari "Rebel love song" i naslovna "Set the world on fire" u kojoj se podjednako osjećaju reference post-hardcorea i power-metala. Ovako rečeno doima se poprilično blesavom poredbom, no kada se pjesme poslušaju, uistinu su čudesan miks stilova s veoma pjevnim i melodijski fino ugođenim detaljima. "Ritual" opet spada u neki fah između snažnog alternativnog rocka i pop-punka u kojem uz punkoidne riffove dolaze i sweet-metal solaže, te sitne popratne linije klavijatura.

Bez obzira na njihov glamurozni, a za nekoga i grozomorno prežvakan image, "Set The World On Fire" ima ono najosnovnije - snažne i dovoljno upečatljive pjesme koje podjednako kibiciraju tinejdžere kao i onu publiku kojoj je dozlogrdio sve ono mlatarenje i nadmetanje heavy bendova tko će biti ekscentričniji, luđi, bogohulniji, senzacionalniji... Ovo su gotovo sve same himne.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 13/07/2011