Hladno Pivo odavno nije samo punk-rock bend kakav je to bio u prvoj polovici devedesetih. Na njihovoj myspace stranici pod ''Genre:'' uostalom stoji Other / Punk / Rock, točno tim redosljedom, a najispravnije bi bilo kad bi ovo Other bilo boldano... To je jedan i najglavniji razlog zbog kojeg je HP zadnjih deset ili petnaest godina dobio pa izgubio pa dobio hrpu drugih fanova kojima se svidjela jedna od faza kroz koje je bend prolazio. Kako sam se i sam našao u sličnim dilemama, ne razmišljajući previše o tome, kazete HP-a su se lagano počele povlačiti po ladicama, skupljati prašinu, da bi na kraju ostali mimo svih lista koje bi se našle u mp3-u, mobitelu ili nekom drugom sviralu. Bilo kako bilo, HP su od tad izdali još nekolicinu albuma kojim su se sve više kretali u onom smjeru Other a pred nešto manje od 3 mjeseca izdali su svoj sedmi studijski album koji nosi ime Svijet Glamura. To je ujedno i prvi sljedeći album kojeg sam nakon prva dva ili tri, uključujući i odličan live ''Istočno od Gajnica'', što milom a što silom, imao prilike slušati. Dosta agresivna promocija albuma po raznim oblicima medija, da ih sad ne nabrajam redom, već je stvorila sliku veoma komercijalnog benda kakav su HP nedvojbeno s godinama i postali no za samu promociju odabrali su možda pomalo i krive pjesme pa je i to donekle utjecalo na samu sliku no da ipak krenem nekim redom.

Album je u travnju ove godine izdan za Menart i prvo što upada u oči definitivno je ne uobičajen omot u kojem se nalazi cd. Slika neke trošne drvene kapije kroz koju se ''ulazi u album'' ima donekle veze i sa samim tekstovima i tematikom albuma, pomalo na ironičan način, no ipak zavukla se tu i pokoja pjesma sa dosta plitkim temama a zbog njih ih vjerojatno nekolicina i doslovce uspoređuje sa trenutnom (fejk) domaćom estradnom scenom. S pravom ili ne, ostaje odlučiti svakom ponaosob. Album sadrži dvanaest pjesama kojih bi manje više i imalo smisla objašnjavati zasebno, no cijela priča pjesama je relativno slične općenite tematike. Mada su one i dosta slikovite, bave se s nekim temama s kojima se dio njihove publike rijetko ako i ikad susreće i biti će im puno zanimljivije radi energičnih rifova na koje će se pošteno razbacati na nekoj live svirci, ne mareći pri tom šta Mile ima za poručiti. Tu se sigurno nalazi i prva pjesma na albumu s onim refrenom ''Den ga noter, den ga noter, vadi ga van, vadi ga van. Pjesma koja služi samo za ekipno deranje na koncertu s rukama u zraku. Mala suprotnost prvim trima je pjesma Premali grad koja počinje laganom simpatičnom melodijom odsviranom na gitari. Vjerojatno i zbog samog dojma kojeg ostavlja na slušatelja, pomalo iskače od utiska kakvog ostavlja ostatak albuma a i zbog lagano zarazne indie-rock melodije. Slijedi ponovno red od tri pjesme začinjene brzim punk/rock ritmom, metal rifovima pa čak i pomalo balkanskim zvukom odsvirane violine no opet bez pretjerano zanimljivih tekstova i poruka. Osma pjesma pod nazivom ''Može'', u glazbenom je smislu i najveće iznenađenje i suprotnost albumu. U njoj najviše do izražaja dolazi zvuk harmonike koji ako mu dozvolite, bez problema će vas preseliti na neku kamenu uličicu nekog francuskog gradića. Zbilja fino i nadasve slikovito. Između zadnje četiri pjesme na albumu, nalazi se i jedna surf/rock ali i jedna koja kad sam je prvi put čuo, odmah me podsjetila na početak neke od američkih serija koje su se znale ili se još vrte na nekom domaćem programu, no ne bih znao koja je jer ne pratim. Uglavnom pjesma koja najviše podsjeća na Kings of Leon nekako..

Na kraju onaj najnezahvalniji dio a to je ocjena albuma. Ne sumljivo je da je u zadnjih dva mjeseca Hladno Pivo medijski eksponirano gotovo identično kao i neki izvođači o čijoj se muzici na ovim stranicama nikad nije, niti će se pisati a rijetki su oni kojima se takva pozornost daje da su je svojom kvalitetom stvarno i zaslužili. Istina je i da HP nikad nije bilo jedno od ''tih'' naših estradnih zvijezda no ostavljaju dojam kao da krajičkom oka stalno gledaju i teže ka tome, to jest tom statusu, dok istovremeno znaju da niti je to njihova publika niti će s njima drugačije postupati samo radi toga jer su oni ipak alternativni bend. No album ima i nekoliko izvrsnih pjesama koje su usadile dozu raznolikosti i pomogle mu da se uzdigne na malo višu razinu. Da se u budućnosti pak skroz okrenu na tu stranu, dobili bi jedan bend kojeg bi domaća publika, ona koja glazbu sluša iz ljubavi, zadovoljstva ili nekog drugog gušta, sigurno prihvatila. Ipak, s ovim albumom Pivo više na neki način djeluje kao da im je potrebnija što veća masa i neko slovo na papiru nego što im je stalo da se njihovim albumom može zadovoljiti onaj dio ozbiljnijih konzumenata glazbe.

Nije niti za 6 a niti za 7.

mario m. // 03/07/2011