Gledam i tražim po katalogu Slušaj najglasnije i ne mogu vjerovati da je ovaj album do sada bio objavljen samo kao audio kaseta premda je Pokvarena mašta bila prisutna na onom legendarnom prvom iliti nultom "Bombardiranju New Yorka". Tja, kada je to bilo, zapitati će te se?

Ovaj album snimljen je početkom 1989. godine u Vinkovcima odakle i dolazi bend, a kasnije su neki od njegovih članova postali okosnicom Majki i Kojota. Snimak je takav kakav jeste i danas je gotovo nemoguće i kod demo izvođača pronaći ovako loš tonski zapis. Premda je kompletan materijal ponovno masteriran i obrađen s trake kod Hrvoje Nikšića, tu se ništa bitno nije moglo izvući po pitanju kvalitete, no ono što se nalazi na ovih 40 minuta jednostavno razara svojom snagom prljavog garažnog rocka i opako bijesnog bluesa. Vokal Alen Marina, kasnije proslavljenog frontmena Kojota i malo aktivnih Elektrobuda ovdje je sirov, luđački i manijakalni, a gitare Damira Lukasovića i Zorana Čalića (Majke) pršte najsurovije riffove i solaže kao da su se vratili u vrijeme epohalnog "Kick Out The Jams" MC5. 11 odličnih, prljavih, ali i vrlo loše snimljenih pjesama svjedoče o jednom posve zaboravljenom vremenu kada nije bila bitna niti tehnika, niti produkcija, već glazba koja je u njihovom slučaju bila fokusirana na frenetičnoj r'n'r ekstazi.

Nakon što se odsluša ovaj revan dokument, malo je vjerojatnosti da se danas uopće može naći ovakav energičan i mlad r'n'r bend (u to vrijeme imali su u prosjeku cirka nekih 20-ak godina). Tekstovi su daleko najtananiji dio cijele ove priče, odreda su bazirani na emocijama, ali kad ih čujete s kakvom silinom i energijom su otpjevani i odvriskani, jednostavno se smrznete.

Ma to je r'n'r onakav kakav treba biti. Fućkaš produkciju i sva ona peglanja i glancanja zvuka...

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 03/07/2011