Francuski alternativni post-hardcore/metal bend iz Pariza nakon što je iz kvarteta transformiran u trojac, odlučio se za prilično neuobičajen potez. Na ovome kratkom EP-iju su ugostili čak 5 vokalista, a rezultat je vrlo čudan. Gotovo zbunjujući.

O tome da Francuska ima sasvim sigurno uz Skandinavce najjaču i najoriginalniju metal i rock scenu u Europi više ne treba posebno navoditi. Ovaj bend iz Pariza dokazuje tu tvrdnju još od 2006. kada su zapoćeli s radom koji je prvotno okrunjen sa EP-ijem "Memories Of A Dead Man" 2008. u vlastitoj produkciji, a potom ovjenčan izuzetnim debijem "Beyond The Legend" 2009. koji je neobična smjesa sludgea, post-corea, hardcorea i ambijentalne glazbe. Potom su nastavili raditi kao trojac (Damien - bas, Ben - gitara i Julien - bubnjevi, vokal), te su u svojem novom izdanju na ovome EP-iju odlučili da sve vokale otpjevaju njihovi prijatelji. To su Mike Armine iz benda Rosetta, Yann Ligner iz Klone, Thomas Thirrion iz Aqme i Alex Diaz iz The Prestige, dok je u posljednjoj pjesmi "The great escape" kao prateća vokalistica ugošćena Tatiana Desous. Bendovi Klone i The Prestige zajedno sa Memories Of A Dead Man nalaze se i na nedavno objavljenoj kompilaciji "Paris Is Burning" zajedno sa još 13 metal bendova iz Pariza. Njihov originalni pjevač Julien ne pojavljuje se na niti jednoj od ovih 5 kompozicija, ali svi vokalisti su se izuzetno dobro prilagodili pa pogode njegov hrapavo-promukli krik.

Slobodno pretpostavljam da na ovim našim ex-Yu područjima Memories Of Dead Man nije znan bend, no ako uzmete njihov debi album i usporedite ga sa ovim EP-ijem, razlike su poprilične. Dok se za album može uzeti zdravo za gotovo da su svirali nešto nalik na metal s mnogim alternativnim konotacijama koje vuku svoje korijene iz sludgea, stonera i grungea, na ovome EP-iju se već može primjetiti da je bend poprilično izmjenio zvuk iz teškog i oporog ka delikatesnijim sferama koje i nije samo tako lako uzeti pod metal/ hardcore okruženje. Uvodna pjesma "Spoken yet never heard" još ima dovoljno elemenata teškog zvuka riffova sa albuma, a i vokal Mike Arminea može zavarati da je neka nova varijacija Juliena, međutim u pjesmi se pojavljuju tremolo dionice nalik na bisernicu, kao i prilično rastrgan tempo kakav bend nije prije uobičavao. Ali, ovdje se može primjetiti da se bend lagano distancira od onog prijašnjeg poimanja vlastitog stila. Naredna "Commotion" sa Thomas Thirrionom vokalno još pokazuje vitalne karakteristike, međutim ovdje bend vidljivo ulazi u teško nabrušeni i tromi blues sa iznenađujućim aranžmanom u sredini pjesme koji zalazi u gitaristički solo interval post-rock/ambient sfera, a to je sasvim novi format kakav prije nisu rabili. Potpuna transformacija dolazi u "The other way around", pjesmi koja je suvremeni sljedbenik grungea u 21. stoljeću s natruhama Soundgarden i Alice In Chains, a čisti vokal Yann Lignera posve dokazuje tu tvrdnju. Klasičan Memories Of A Dead Man zvuk uočava se u "Lighthouse" sa gostom Alex Diazom na mikrofonu, a još jedno veliko izenađenje pristiže u završnoj "The great escape" u mračno obojenoj atmosferičnoj skladbi koja proteže elemente post-rocka i organske psihodelije razvučene na 7 i pol minuta. Po svojim specifikacijama ima određenih doom/sludge elemenata s vještim razvijanjem melodije na koju je nadodana umješna stepenasta gradacija linija na ksilofonu.

Njihov specifičan stil kroz kojeg su provučeni i post-hardcore i metal i još nekolicina alternativno tvrđih fahova ukroćen je sa kompaktnom svirkom, stepenastim gradacijama i za njih, klasično tromijim tempovima. Sve skupa odiše teškom atmosferom s olovnim riffovima, te se bend kao takav vidno odvaja od uobičajenog kataloškog, da ne kažem strogo konfekcijskog žanra koji je ovdje veoma delikatesan i poseban. Može se na momente učiniti da je ovo teški alternativni rock ili novi oblik grungea, ali kako god, ovi Parižani rade nešto što je vrlo teško usporediti sa nečime iz gornjeg doma, tj. komercijalno razvikane scene koja svoje preteče nalazi uglavnom u hard zvuku 90-ih. Imaju vlastite originalne karakteristike za koje se valja nadati da će ih prepoznati i širi krug publike.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/05/2011