THE AIRBORNE TOXIC EVENT: All At Once (Island/Universal, 2011)
Prvi album ovih amerikanaca iz Los Angelesa pogodio je ravno "u sridu" što zbog muzičke podloge što zbog vokala, a sve to je kombinacijom donijelo jedan od najboljih albuma 2009. Intenzivnim svirkama nakon debi albuma, zaključili su da bi trebali i taj dio svojeg djelovanja ovjekovječiti, pa su objavili cd/dvd s live zapisom i to pred domaćom publikom uz pomoć orkestra. Skoro pa savršeno djelce.
Srećom ni na drugi studijski album nismo predugo čekali, a ono što je razvidno nakon slušanja da su TATE od starijih kolega (prvenstveno tu mislim na U2 koji su njihovi fanovi) dobili dostatnu dozu ozbiljnosti. Stoga ovaj album ne pada na prvu loptu, ko što je bila situacija s debijem, nego se tek opetovanim slušanjem dolazi do optimalnih rezultata.
Album otvaraju naslovna (All at Once) i prvi singl (Numb) i prizivaju dark synth zvuk osamdesetih, Changing je stadionski hit (lagana paralela s Belanijem), All for Woman je električna valcer balada i onda krećemo s malo čudnijim dijelom albuma.
It Doesn't Mean a Thing je rokenrol rasturačina, The Kids are Ready to Die je njihov "With or Without You", a Welcome to Your Wedding Day priziva u sjećanje Levellerse, al nikako ne spada u opus benda koji bi se trebao naći na nekoj a-strani albuma ili albumu. Eventualno na nekoj b-strani. Iako vjerujem da je na koncertu tijekom ove pjesme poganje konstanta.
Nakon ovog desetominutnog neozbiljnog intermeca, vraćamo se na klasiku. Half of Something Else, kroči stazama njihovih najuspješnijih Sometime Around Midnight ili Wishing Well, koja svojim muško/ženskim vokalom i gudačima otvara sva srca. Strange girl dobila me samo referencom u jednom stihu "It was an old song from Kiss Me Kiss Me Kiss Me that she sang It was an old line I'd kept with me when she rang. You're such a strange girl".
The Graveyard near the House najmirnija je, skoro akustična, pjesma na albumu i pravi "closer" ovako nabrijanog albuma.
No, kako sam već uspio nabrojati sve pjesme na albumu, bilo bi loše da ne spomenem i najbolju pjesmu na "All at Once". All I ever Wanted, jedina se s albuma našla na prošlogodišnjem izdanju "All I Ever Wanted: Live From Walt Disney Concert Hall". Odlično iskorišten gudački The Calder quartet bori se s gitarama dok Mike u svom stilu pjeva "I can tell that you're all i ever wanted, Dear". Rijetki su koji to mogu i to na tako specifičan način. Kad sam čuo koncertnu verziju ove pjesme smatrao sam da sam čuo savršenu pop pjesmu. Prevario sam se…
All I Ever Wanted (Live From Walt Disney Concert Hall)