Koliko god se trudim i koliko god volim AYWKUBTOD ili Trail of Dead, već neko vrijeme ne možemo se u cjelosti naći na zajedničkoj cesti i služiti se zajedničkim jezikom. Krenulo je s "Worlds Apart" nastavilo sa "So Divided", malo se povratilo s "Festival Thyme" ep-om, ali s "The Century of Self" su izgubili skoro sve kredite. Barem kod mene.

Svejedno sam s veseljem uskočio u "bus" zvan "Tao oft he Dead", jer su ipak prva tri albuma ostala u predobrom sjećanju da bi se Konrada Keely-a i društva tako lako odrekao. Album počinje obećavajuće, s prve tri pjesme ravno u glavu, kao uostalom i većima albuma njihovih, no razvodnjavanje materijala i bezidejnost čuje se već u sljedećim pjesmama. Iako je koncepcijski album "prelomljen" na dvije cjeline, trebao je biti u tri. Pogotovo što je ovaj drugi, središnji dio albuma u trajanju od nekih dvadesetak minuta suviše experimentalan, a u njemu su promiješali buku, psihodeliju i kraut-rock. Stoga je teško slušljiv da bi mogao parirati prvom dijelu, odnosno simfonijskom zadnjem dijelu.

Taj dio, koji se na albumu nalazi pod naslovom "Tao of the Dead Part II: Strange News From Another Planet" sastoji se od pet manjih cjelina spojenih u jednu i u trajanju od šesnaestipol minuta pravo je malo remek djelo progresivnog rocka, kakvog su nekad radili Pink Floyd ili danas uspješno Muse.

Zanimljivo je i da album ima dva producenta. Za prvi dio, "Tao of the Dead Part I: Tao of the Dead" u trajanju od 35 minuta izabran je njihov stari poznanik Chris "Frenchie" Smith (Meat Puppets, Datsuns, Dandy Warhols), koji je producirao i njihov album iz 1998., pod nazivom benda. Part II producirao je Chris Coady (Beach House, Yeah Yeah Yeahs, Blonde Redhead) , što se ipak odrazilo malo mekšim, skoro pa indie, zvukom.

Naravno, cover art je opet Konradovo djelo, pa tko voli nek izvoli.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 04/02/2011

PS: Obavezno slušati: Tao of the Dead Part II: Strange News From Another Planet