U četvrtak su po treći put u Zagreb stigli chicano rock mexploatatori Tito & Tarantula. Kao predgrupa su nastupili zagrebački country-rock veseljaci Picksiebner. Njih nisam nikad prije čuo uživo, a onih malo pjesama što sam čuo nije me baš oduševilo. Zvuče kao tipični hrvatski rock bend negdje između Majki i Hladnog piva dok se country očituje samo u povremenom ubacivanju bendža i usne harmonike. Daleko je to od izvornog country-rock zvuka kojeg je patentirao Gram Parsons. Ako k tome dodamo neuspjele obrade 'Ring of fire' i 'Should I stay or should I go' dobiva se dojam da moraju još puno raditi na originalnosti i kvaliteti. Usprkos tome, privukli su dosta publike od koje je dio već bio upoznat sa repertoarom. Po meni ne baš adekvatno zagrijavanje za glavne zvijezde večeri (ako bi išli po imenu, onda bi to bili Tito's boys). Nakon završetka Picksiebnera, spustio se crveni zastor i nastupilo je čekanje. Negdje oko 22 sata kroz dimnu zavjesu izlaze Tito Larriva i njegove Tarantule. Nažalost nisam bio na njihovim prijašnjim nastupima tako da nemam s čim usporediti ovaj nastup. Zvuk benda bi najlakše mogli opisati kao nekakvu meksičku verziju Motorheada (čemu pomaže i fizička sličnost Tita sa Lemmyem) sa natruhama psihodelije. Najbolji album je i dalje ostao njihov prvi iz 1997.g. 'Tarantism' koji sadržava najviše hitova pa je tako i noćas najviše pjesama bio upravo sa tog albuma. Pjesme se uglavnom mogu svrstati u dvije glavne skupine, nekakve boogie-metal rokačine te malo smirenije i ambijentalnije sa dosta psihodeličnih solaža i mističnom atmosferom. Isprva su i publika i Tito bili dosta rezervirani, ali to je nestalo kada su izveli temu iz filma 'Machete' (nisam siaguran da li je tema baš iz filma ili je samo inspirirana filmom, za to treba pričekati dok pogledam film). Nakon toga je i Tito bio malo opušteniji pa je počeo pričati pričice između pjesama. Jedna od njih je bila o njemačkoj fraulein koja je tekstualno skoro ista kao i Lola od Kinksa. Tu negdje je uslijedio najveći hit 'After dark' u dosta produženoj, psihodeličnoj, gotovo Doors verziji za vrijeme kojeg je Tito dovukao na pozornicu jedno dvadesetak cura iz prvih redova koje su imale zadaću animirati ostatak publike. Sudeći po oduševljenju publike, rekao bih da su uspjeli. Što se tiče brojnosti, skoro cijeli Boogaloo je bio pun. Bilo je samo malo mjesta na balkonu. Moram priznati da nisam očekivao takvu posjećenost, ali Tito očito ima odano sljedbeništvo na ovim prostorima. Nakon negdje sat i pol svirke i kolektivnog ludila izazvanog jednom od njihovih najstarijih stvari 'Angry Cockroaches (Cucarachas Enojadas)' u koju su ubacili La Cucaracha (kako bi Tito rekao žo-har) završili su regularni dio nastupa. Naravno, nakon upornog skandiranja morao je uslijediti bis. Završili su negdje oko ponoći furioznom izvedbom La bambe. Sve skupa skoro dva sata. Na kraju svega mogli bismo reći da je ovo bio iznimno zabavan i dobro odsviran koncert. Nema surovog profesionalizma, već se vidi da i Tito i publika uživaju u zajedničkom druženju i da bi tako mogli u nedogled. Vidi se da Tito ima i glumačkog i stand-up iskustva te je iznimno karizmatičan i plijeni pažnju tijekom cijelog nastupa. Nakon ovog iskustva mogu reći da jedva čekam sljedeće zajedničko druženje koje je neminovno.

tomislav // 23/10/2010

> vidi sve fotke // see all photos

PS: bit će i snimka sa koncerta na našem porno kanalu... cheers!!!