DUBROVNIK, LAZARETI: KAWASAKI 3P - MAJSTORI CEREMONIJE
Te je noći ozbiljno zahladilo. Uostalom i najavili su dramatičan pad temperature u cijeloj Hrvatskoj. Tako smo bili neugodno iznenađeni kad smo na mjeraču na ulazu u grad vidjeli da je samo 28 stupnjeva, a nitko od nas nije ponio vestu. Tješilo nas je samo to što su po cijelom gradu zapaljene baklje radi ugođaja.
Pred ulazom u Lazarete već okupljeni neki ljudi. Valjda su zbog naglog zahlađenja neki ipak odlučili potražiti utočište u dvorani. A bilo je i plakata za koncert. Po cijelom gradu.
Redari na ulazu takvi da bi se svaka žena poželjela s njima fizički obračunati. Ali samo nas pristojno propuštaju unutra. Nikakvog povoda za obračun. Više sreće drugi put.
kawasaki 3p © lola
Dvorana poluprazna, ali ipak dovoljno ljudi za solidan provod.
Ekipa potpuno miješana. Jako mladi, manje mladi, nešto dugokosih, nešto ušminkanih, dosta rockera. Uglavnom, koncert koji bi se mogao pretvoriti u potpunu propast ili u pun pogodak. Poluprazna ili polupuna dvorana. Sve je ovisilo o bendu.
Onda na pozornicu izlaze Kawasaki 3p, poredaju se u crnim košuljicama i ponekom kravatom. Naknadno najavljuju Tom-fu. A Tomfa se penje na pozornicu i mali je samo rastom.
Takvu sposobnost da odmah zavladaju stageom i dvoranom ima samo mali broj bendova.
Kawasaki 3p djeluju kao da su se tu rodili. Ni trunke smetenosti među njima, samo slabo prikrivena velegradska bahatost. Odmah kreću žestoko, odmah uvlače publiku.
kawasaki 3p © lola
U prvim redovima nekoliko klinaca koji su očito došli s namjerom da se izdivljaju, pa se već na drugoj pjesmi pleše pogo. No Kawasaki se ne zadovoljavaju time već uporno animiraju i ostatak publike, tako da se ples uskoro širi do pola dvorane. I onda prvi put u mojoj predugoj povijesti boravka u Dubrovniku vidim i stage diving. Ma gdje je samo taj mali to naučio?!
Redaju poznate i manje poznate stvari, ali sve jednako plesne, s jednako prijemčljivim doskočicama: kak si? Pa tak.
Čitavo vrijeme nasmijavaju publiku, što tekstovima, što inspirativnim scenskim izvedbama. Plešu jedni s drugima, komentiraju, silaze s pozornice među publiku, skidaju se i penju po zidovima. U refrenu "Antonija, ljubavi moja jedina" daju publici mikrofon, prije finala Puta Madre svi liježu na pod i zafrkantski razvlače pjesmu, na "sjedila sam za mašinom, šila sam…" pozivaju na pozornicu "Natašu" koja dolazi, malo se nećka, slabo pjeva, ali zdušno zalijeva pivom sebe i bend.
kawasaki 3p © lola
Tijekom cijelog koncerta se bore sa zvukom i mikrofonima, reflektorima i vrućinom, ali majstorski ležerno preskaču sve prepreke, a tehničke teškoće na kraju samo dodaju šarm nastupu. I dok svih sat i pol svirke izgleda kao potpuni kaos i jedva kontrolirano ludilo na rubu incidenta, na kraju se Tomfa oprašta od publike dobro odmjerenim: "Ovo je bilo sve za večeras. Hvala vam što ste došli.", otkrivajući da je cijela stvar dobro odigrana predstava koja dozvoljava i nesavršenu svirku i incidente, ali nikad bez svijesti da je sve samo dobra, plaćena zabava.
Publika odmah počinje skandirati: "Hoćemo još!", pa zatim: "Malo vas je, malo vas je, pičkice!". Bend se dvoumi i baulja po pozornici i okolo. Dilema je očita - izaći i zapaliti cigaretu ili se vratiti na bis? Na kraju se vraćaju na pozornicu s cigaretama (fućkaš zakon!) i odsviraju "Malo vas je, malo vas je…" na bisu.
kawasaki 3p © lola
Sve u svemu, čini se da se Kawasaki 3p od malog zafrkantskog benda pretvorio u grupu muzičara koji znaju znanje, bespogovorno vladaju pozornicom, vješto manipuliraju publikom i vlastite nedostatke s lakoćom pretvaraju u zabavu za sebe i druge.
Otišli smo odmah nakon koncerta pa ne znamo što je bilo dalje, ali uopće ne sumnjam da su se Kawasaki 3p ludo zabavljali i ostatak noći. Jer upravo su za to i nadareni.
A što se mene tiče, meni je dobro došla ova injekcija rokerštine da lakše izdržim ostatak noći u ludom ljetnom provodu (da,da, partiji na po život opasnim stijenama i polurazrušenim hotelima, turisti, kokteli, itd).
I onda negdje na povratku kući, na Pilama, oko pola sedam ujutro, na prohladnih 28 stupnjeva a bez veste, sjetila sam se koncerta i pomislila: A noć je tako lijepo počela…
lola // 28/07/2010
> vidi sve fotke // see all photos