Sedam izvođača u natjecateljskoj konkurenciji prve večeri finala HGF donijelo je oštru konkurenciju kvalitetnih izvođača i mnogo glavobolje za stručni žiri.

Pošto smo o svim večerašnjim akterima već ranije pisali (izuzev prvog banda), a bilo ih je ukupno 8, uključujući i goste izvan konkurencije - Upset, koji su nastupili na samom kraju vrlo dugačke večeri, ovaj raport neće mnogo detaljizirati. Mjesto radnje, zabočki ZCUK Regenerator pokazao je prošli tjedan nastupom Mlinskog Kamena, Prophagande, Lufta i novosadskih DreDDup, da ima odličnu akustiku što je ponovno potvrđeno, tako da nije bilo niti najmanje zvučne oscilacije kod bandova koji su, po običaju, dobili 30 minuta brutto za svoj program. Publika koja se skupila u velikom broju imala je prilike vidjeti nekoliko možda budućih kultnih imena hrvatske scene, a stručnom žiriju već nakon ove prve večeri neće biti lako odabrati pobjednika i vjerojatnost je da će odlučivati sitne nijanse. Uvodnu riječ i najavu imao je Goran Vrgoč, a kasnije je čitav program vodio Sebastijan, frontmen Noxin. U 21,30h startali su jedina nepoznanica, TEHNIČKA GREŠKA iz Zadra. Osnovani su na Dugom Otoku, postoje nekoliko godina i ono što su večeras svirali može se svrstati u stanoviti pop-punk. Tekstovi su im na hrvatskom jeziku, te su jedini band od večerašnje konkurencije koji je direktno ušao u finale bez onih eliminarnih takmičenja u Saxu ovog proljeća. Kroz svoje pjesme protežu dosta vedre zafrkancije spojivši neke elemente koji nalikuju lirskim štosevima Hladnog Piva i Zabranjenog Pušenja, a izdvojili su se naslovi "Euforija", "Ja ne mogu nikom ništa dati" i jedna koju su nazvali "Hit" mada to nije njezin definitivan naziv jer je tek friško komponirana. Frontmen ima vrlo hrapav, promukao vokal, onako rečeno pravo punkerski, glazbeno uz dvije gitare, bubnjeve i bas protežu uglavnom simpatične troakordne pop-punk melodije koje nisu prežestoke i pokazuju uobičajene natruhe bandova poput Green Day, The Offspring i pripadajuće scene bez ikakvih uleta u hardcore ritmove. Ostavili su simpatičan dojam posebno s izvedbama dviju skladbi na kraju - "Telefon" koja je imala i uvodni podulji interludij, te posljednjom "Loši filmovi" koja je u posve laganom, elegično-protestnom tonu. NEW LEVEL, mlađahni zagrebački thrash/ metalcore kvintet (dvije gitare, bas, bubnjevi, solo vokal), ponovio je svoj sjajan dojam kojeg su ostavili u polufinalu HGF-a u Saxu 31.III 2010. Svojim brutalno moćnim i brzim križancem vitalnih karakteristika thrasha i hardcore metala iznenadili su i okupljenu publiku koja se nagurala ispred pozornice, tako da je njihov nastup djelovao gotovo kao solo koncert popraćen ovacijama. Izveli su šest kompozicija uglavnom ponovivši set listu iz Saxa ("Sexy", "Hate", "Hit", "Love song", "Tada" i "Destiny"), održali upečatljiv scenski energičan i zvučno čvrst, kompaktan nastup, a o njihovoj daljnjoj budućnosti ne treba previše mudrovati. Bez obzira na plasman koji će se znati tek nakon treće večeri finala 18.lipnja 2010., domaća metal scena je dobila iznimno žestok, brutalan i suvremen band pred kojim je zaista lijepa karijera. Zaprešićka SEGMENTA se odlično pripremila izvevši polusatni set veoma radiofoničnih pjesama na hrvatskom jeziku od kojih neke pokazuju i naznake pop melodioznosti. U njima svakako postoji komercijalni potencijal sa zabavnim tekstovima koji su popraćeni funk basovima, brzim tempovima i sitnim gitarskim sekvencama u kojima ima zaista svega - od hard-rocka do new-wavea i mekšeg indie-rocka. Imali su nesreću 'cajtnota' od tri minute, pa posljednju, kako je rekao frontmen, njemu najdražu pjesmu nisu izveli jer bi izašla iz okvira dopuštenog termina od 30 minuta. Šteta, premda su ovo sve demo-bandovi, Segmenta je potrošila nešto više vremena na pripremu što će im ubuduće u ovakvim situacijama biti dobro iskustvo. Zagrebački TRN prikazao je uvjerljiv scenski nastup frontmena Vurde koji je funkcionirao veoma pokretljivo i autoritativno što im se isplatilo na račun feedbacka publike. Za vrijeme njihovog nastupa bilo je i nekoliko pokušaja stage-divinga, a prostor ispred pozornice se posve ispunio oduševljenom publikom. Za jedan demo-band ovo je veliki pokazatelj da je njihov tromi hard-rock s uvjerljivim tekstovima na hrvatskom jeziku koji imaju razgrađenu priču prepoznat već u samom startu i kod onog auditorija koji ih je ovom prilikom čuo prvi puta. Osim tromog harda (kao uzore ističu Monster Magnet i Danzing), bilo je tu i skladbi u brzom rockabilly tempu, a sve je oivičeno čvrstim gitarskim riffovima i kompaktnom svirkom. AGLA, onaj čudnovati zagrebačko-velikogorički kvintet u sivo-maslinastim kombinezonima večeras je odreda nastupio noseći gasmaske na glavi. Ne znam zaista kako su momci izdržali 30 minuta pod njima uključujući i pjevača koji je skinuo filter kako bi mogao izvikivati uglavnom emotivne tekstove na hrvatskom jeziku, ali funkcionirali su veoma dobro. Malčice se osjeti poneka natruha ranijih Kawasaki 3P sa indie punk-rock formatima, no njihove pjesme pokazuju sasvim solidne performanse od kojih su se istaknule "Amy Lee", "Pljačka", "Ne ideš nigdje" i "DVD". Elem, čini mi se da su ponovili repertoar iz Saxa (još su svirali "Tajna revolucija", "Još uvijek mrzim te", "SOS" i "Jedan korak bliže"), a kako im je nastup odmicao ponestajalo im je energije upravo zahvaljujući maskama pod kojima su se opako oznojili. Jedini večerašnji predstavnici Hrvatskog zagorja u takmičarskoj konkurenciji bili su HELLBOUND (Bedekovčina/ Zabok) koji su naknadno, skoro kroz 'iglene uši' prošli u finale nakon vjećanja žirija u Saxu. Tamo su imali mekan zvuk, a večeras su ga ofrljili na prave distorzije postignuvši skoro naboj Motorhead osobito prilikom izvedbi pjesama "Roadkill", "Sledgehammer", najnovijoj, ultrabrzoj "Backseat saints" i završnoj himni "Hellbound". Večeras su svakako bili najžešći i najbrži band, a relacije između njih i brutalnih thrashera New Level su ipak ogromne. Što u stilskom, a što i u vremenskom pogledu s obzirom da Hellbound njeguje r'n'r na hard/heavy način kakav je još od vremena AC/DC i spomenutih Motorhead 'trade-mark' u općenitom rock-metal svijetu. Ostvarili su sjajan kontakt s publikom, odigrali zapaženu rolu teškog rocka s brzim ritmovima i sada samo trebaju čekati vrijeme da pokaže sve njihove managerske sklonosti da se plasiraju na hrvatsku scenu. Kada bi im se osmjehnula sreća da nastupe kao predgrupa nekoj velikoj svjetskoj atrakciji (kao što su dan kasnije bili Deep Purple u Domu sportova), problema za budućnost karijere ne bi imali... Posljednji, a i najluđi od svih bandova bili su zagrebački punk kvartet PANKERFAUST predvođeni bizarnim, lucidnim, ekscentričnim i nadasve opičenim frontmenom Pico Egzotom koji je svojih trideset minuta na pozornici ponovno oblikovao u svojem čudnovatom i destruktivnom sado-mazu stilu. Za razliku od onog ekscentričnog nastupa u Saxu 21.IV 2010. kada je bio nakićen krznom i raznim drangulijama, ovaj puta je izašao u metalic-sivim uskim šljokičasto blještavim hlačama i crnom kratkom majicom sa natpisom Barcelona u kičastim bojama - zelenoj, crvenoj, sivoj i ljubičastoj koju je pred konac nastupa potrgao, te si na prsa sipao vreli vosak sa zapaljenih svijeća. Tip je posve lud na sceni i ako netko pomisli da se radi o prenemaganju kakva se znaju viđavati na obiteljskim TV programima poput 'Hrvatskog idola' ili 'Hrvatska traži zvijezdu', neka si to odmah izbriše iz glave. Momak djeluje kao da je izašao iz duševne bolnice gdje ga ne mogu niti najopakijim sedativima izlječiti od napada pretjerane agresivnosti, te po svim svojim karakteristikama je jedini pravi i originalni nasljednik onih čuvenih samodestruktivnih nastupa pokojnog Satan Panonskog. Između ostalog, izveo je performans sa nekom zastavom prilikom skladbe "Ambasador", ali nisam uspio shvatiti o čemu je točno bila riječ jer se toliko dere, vrišti, skviči, mrmlja i stenje u mikrofon da se vrlo teško razaznao tekst pjesme. Sam band bez njega vjerojatno ne bi bio primjećen u masi domaćih punk-hardcore izvođača bez obzira što ima veoma zanimljive, a često i vrlo plitke pjesme koje se katkad svode na potpunu negaciju oportunizma. Već sa samom uvodnom obradom Dugmetove "Lipe cvatu" koja se zove "Drugčije", a kasnije i obradom "Suza za zagorske brege" i Satanove teme, u njihovom slučaju nazvane "Lampaši" (ili kako god da se zove) kada je na čuđenje iznenađene publike cijedio vosak po ogoljenim prsima, ovaj sastav u glazbenom pogledu ne nudi mnogo. To su sve mahom jednostavne punk/hc skladbe koje traju vrlo kratko (maksimalno dvije i pol minute), a uspjeli su ih izvesti čak 11. Bile su tu "Zločinac", "Daj mi struje", "Crno je sve", "Odmetnik", "Najjači argument", "Platit ću ti da te volim"... Kako god, imaju nevjerojatnog frontmena koji ih podiže visoko na ljestvici domaćih koncertnih atrakcija ne samo punk i hardcore izvođača, već i općenite trenutne hrvatske rock scene gdje prednjače po nekakvom 'senzacionalizmu' Kawasaki 3P i Let 3. Vidjeti ćemo kakvu će odluku donijeti stručni žiri...

Za kraj, van konkurencije, već duboko u sitne jutarnje sate nastupili su lokalni hc/nu-metal kvintet UPSET koji su izveli svoj program od nekih 45 minuta. Veoma brutalna svirka uz tekstove na engleskom jeziku poseban dojam je ostavila zahvaljujući frontmenu Štoksiju koji njihovom stilu dodaje još agresivnije konotacije. Od prošlog puta kada sam ih gledao u Saxu na zagorskom polufinalu 15.IV 2009. još su napredovali u čistoći zvuka, kompaktnosti i uigranosti. Ne znam da li je onom prilikom u Saxu bio kriv mekan zvuk, ali večeras su bili izrazito nabrijani podsjetivši na ostavštinu škole Biohazard s elementima novovjekovnog, suvremenog metalcorea kakvog primjerice profiliraju kanadski Cancer Bats ili američki Greeley Estates. Kroz repertoar od 13 pjesama nanizali su nekoliko izrazitih favorita poput uvodne ".Upset", "Democracy", "No redemption" i ponajbolje "Reaching out" koju su izveli negdje otprilike sredinom nastupa. Do kraja još su uslijedile "Sure as hell", "The state", "Social injustice", "BBB" i "WW".

U nastavku programa prisutne je zabavio DJ Surovi (Ozren Kovač), a stručni žiri se složio sa činjenicom da je večerašnja konkurencija izvođača zaista bila iznenađujuće kvalitetna; koliko po zvuku, toliko i po upečatljivim scenskim nastupima, te da ako se ovako nastavi u iduće dvije takmičarske večeri, pobjednik će se morati tražiti na osnovu detalja i sitnica. Prvo pričekajmo idući petak (11.lipanj), a onda finiš treće večeri, također u petak (18.lipanj), kada će definitivno biti odlučen pobjednik ovogodišnjeg, 14.HGF-a.

horvi // 07/06/2010